Kanon medicine

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Perzijska inačica Kanona medicine smještena u Aviceninom grobu u Hamedanu.

Kanon medicine (arapski: القانون في الطب Al-Qanun fi al-Tibb "The Law of Medicine", perzijski: قانون در طب Ghānoon dár tèb) je enciklopedija medicine u pet knjiga koju je perzijski učenjak Ibn Sīnā (Avicenna) napisao oko 1025.[1] Predstavljala organizirani sažetak svog medicinskog znanja ondašnjeg vremena.[2] Izvorno je napisan na arapskom jeziku, ali je kasnije preveden na brojne druge jezike, uključujući perzijski, latinski, kineski, hebrejski, njemački, francuski i engleski uz brojne komentare.[3][4] Kanon se smatra jednom od najvažnijih knjiga u povijesti medicine.[5]

Također je poznat i kao Qanun, što znači "zakon" na arapskom, perzijskom i urduu, odnosno Kanun na turskom. Predstavljao je autoritativni izvor medicinskog znanja sve do početka 19. stoljeća.[6] Definirao je standarde medicinskog znanja i prakse u Europi i islamskom svijetu te je Avicenino najpoznatije djelo. Qanun se koristio kao udžbenik na mnogim medicinskim školama i fakulteta, na Sveučilištu u Montpellieru još 1650.[7] Velik dio knjige je preveden na kineski pod naslovom Huihui Yaofang (Recepti naroda Hui) od strane Huija u Kini za vrijeme dinastije Yuan.[8] Kanon je također postavio temelje za Unani medicinu, odnosno oblik tradicionalne medicine koje se prakticira u Indiji. Načela koja je opisao Kanon još i danas predstavljaju dio obveznog gradiva tečajeva povijesti medicine na uglednim svjetskim sveučilištima.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Finger, Stanley (1994.). "Origins of Neuroscience: A History of Explorations Into Brain Function".
  2. Encyclopædia Iranica. pristupljeno 09. srpnja 2010.
  3. Hakim Syed Zillur Rahman (1986.). "Qanoon lbn Sina Aur Uskey Shareheen wa Mutarjemeen".
  4. Hakim Syed Zillur Rahman (2004.). "Qanun Ibn Sina and its Translation and Commentators (Perzijski prijevod; 203 str.)".
  5. "The Canon of Medicine" (work by Avicenna). Encyclopædia Britannica (2008.). pristupljeno 11. lipnja 2008.
  6. Haque Amber (2004.). "Psychology from Islamic Perspective: Contributions of Early Muslim Scholars and Challenges to Contemporary Muslim Psychologists". Journal of Religion and Health svezak 43 (broj 4): str. 357.–377. [375.].
  7. The Canon of Medicine (work by Avicenna), Encyclopædia Britannica
  8. Jan Van Alphen, Anthony Aris, Fernand Meyer, Mark De Fraeye (1995.). "Oriental Medicine".

Vanjske veze[uredi VE | uredi]