Kata Šoljić
| Kata Šoljić | |
 Kata Šoljić | |
| Pseudonim(i) | Majka hrabrost |
|---|---|
| Rođenje | 23. veljače 1922. |
| Smrt | 8. srpnja 2008. |
| Nacionalnost | Hrvatica |
| Poznat(a) po | junakinja Domovinskog rata |
| Portal o životopisima | |
Kata Šoljić (Vukšić Donji kod Brčkog, 23. veljače 1922. – Zagreb, 8. srpnja 2008.), majka četvorice poginulih branitelja i junakinja Domovinskog rata, bila je simbol patnje i hrabrosti hrvatske majke u Domovinskom ratu zbog čega je dobila nadimak Majka hrabrost.[1]
U Domovinskom je ratu izgubila četvoricu sinova: Niku, Ivu, Miju i Matu.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Mladost[uredi | uredi kôd]
Kata Šoljić rođena je u Donjem Vukšiću kod Brčkog, 1922. godine, u siromašnoj obitelji Tikvić.[2] Njezina patnja počela je još u Drugom svjetskom ratu kad su joj strijeljani brat i tri polubrata. Oca je izgubila kad je imala 13 godina, a majku malo kasnije.[3]
Rodila je šestero djece: Niku, Ivu, Miju i Matu, te kćeri Maru i Anu.
Domovinski rat[uredi | uredi kôd]
Najstariji sin Niko ubijen je u Srijemskoj Mitrovici, za njim ostala tri sina sa svojim obiteljima. Mijo je ubijen u kukuruzištu, u Srijemskim Čakovcima od "komšijine“ ruke, a do jučer su zajedno radili. Ivo, zapovjednik Mitnice, nestao je u proboju u Dunavu. Za njim ostalo je troje malodobne djece. Mato je ubijen u napadu na vojarnu. U ratu bili su i kći Marija i zet Stjepan Barišić, zet Ivan Vukojević, unuci Zoran, Franjo, Anto i Toni. Kći Marija sa svojom obitelji prošla je teško zatočeništvo Srijemske Mitrovice. Drugog zeta zahvatila je smrt u proboju. Kći Ana ostala je sama s dva sina.[2] Mediji su ju svojedobno nazvali Vukovarska majka hrabrost.
»Ja sam Kata Šoljić, Hrvatica, majka iz Vukovara. Imam 79 godine, rodila sam i odgojila šestero djece, četiri sina i dvije kćeri. Moja četiri sina i zet darovali su svoje živote za slobodu i obranu svoje Domovine Hrvatske od srpskog agresora u ovom Domovinskom ratu 1991. godine. Od istih neprijatelja stradala su mi četiri nedužna brata u Drugom svjetskom ratu, a suprug mi je čudom ostao živ. Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije nikada mazio. I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i za svoju obitelj.« »Ni jednog tijela, ni jednog groba nad kojim bih zaplakala. No, moji sinovi svoje živote nisu dali uzalud. Ostali su da brane svoj grad, takvi su bili moji sinovi.«Katine su riječi koje će ostati upamćene.[5]
Trebalo joj je dvanaest godina da pronađe i pokopa svu četvoricu sinova. Najstariji sin Niko (pronađen je gotovo slučajno na groblju u Srijemskoj Mitrovici u Srbiji) bio je posljednji kojeg su ekshumirali.[6]
Smrt[uredi | uredi kôd]
Umrla je 2008. godine u bolnici Sveti Duh u Zagrebu, a pokopana je na vukovarskom Novom groblju.[6]
Nagrade, priznanja i spomen[uredi | uredi kôd]
- Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman odlikovao ju je redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih društvenih vrijednosti.
- Godine 2004. godine primila je nagradu Junakinja hrvatskog Domovinskog rata koju je dodijelila Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata, koja joj je dodijeljena na poticaj Mladena Pavkovića, koji je o njoj snimio i nekoliko dokumentarnih filmova.[7]
- Jedan park u zagrebačkom naselju Trešnjevka nazvan je po njoj.[6]
- U Vukovaru je 17. studenoga 2022. godine otkriven spomenik Kati Šoljić i njezinim poginulim sinovima.[8]
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
- Objavljena knjiga "Kata Šoljić - Junakinja hrvatskog Domovinskog rata", autora Mladena Pavkovića (2004.)
- Junaci Domovinskog rata
- Snimljen dokumentarni film Mladena Pavkovića "Kata Šoljić" (snimatelj Vedran Šamanović), 2009.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- Bilješke i literatura
- ↑ Renata Rašović. 17. studenoga 2022. Kada je Kata Šoljić pronašla tijelo četvrtog ubijenog sina tiho je zajecala: 'Takvo što povijest još nije zapisala'. vecernji.hr. Večernji list. Pristupljeno 6. ožujka 2023.
- ↑ a b Pukovnik Mirko Čondić, Kata Šoljić, viktimologija.com.hr, 16. studenoga 2022., pristupljeno 31. prosinca 2022.
- ↑ Umrla Kata Šoljić, Hina, dnevnik.hr, 8. srpnja. 2008., (pristupljeno 16. ožujka 2013.)
- ↑ Majka Kata Šoljić: Za pravdu i ljubav, Zbornik radova Vukovar 2001. „Da se ne zaboravi“, ur. Zvonimir Šeparović, HŽD, 16. studenoga 2022., (pristupljeno 31. prosinca 2022.)
- ↑ Umrla Kata Šoljić, majka četiri sina poginula u ratu, 24sata.hr, 8. srpnja. 2008., (pristupljeno 16. ožujka 2013.)
- ↑ a b c Borna Marinić, Rođena „vukovarska majka hrabrost“ Kata Šoljić, hkm.hr, 23. veljače 2021., pristupljeno 31. prosinca 2022.
- ↑ Kata Šoljić - izgubila četvoricu sinova Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. srpnja 2014. (Wayback Machine), uvsjp-alfa.hr, 29. prosinca 2010., (pristupljeno 16. ožujka 2013.)
- ↑ Uoči obljetnice pada Vukovara otkriven spomenik Kati Šoljić, morh.hr, 17. studenoga 2022., pristupljeno 31. prosinca 2022.
- Marjan Diklić, Knjiga o majci hrvatskih vitezova i Junakinji Domovinskog rata // Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, br. 50, listopad 2008., Hrčak, hrcak.srce.hr
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Kristina Petrović: Majčina priča, HŽD, 16. studenoga 2022.