Srijemska Mitrovica

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Grb, Srijemske Mitrovice

Srijemska Mitrovica (srpski: Сремска Митровица/Sremska Mitrovica, mađarski: Szávaszentdemeter, njemački: Syrmisch-Mitrowitz) je grad u Vojvodini, u Srbiji, i sjedište istoimene općine. U starom vijeku bila je poznatija kao Sirmium, jedna od četiri prijestolnice velikog Rimskog Carstva.

Zemljopisni položaj[uredi VE | uredi]

Kao što naziv sugerira, nalazi se u Srijemu, na sjevernoj obali rijeke Save.

Grad je smješten na 44,98° sjeverne zemljopisne širine i 19,61° istočne zemljopisne dužine, oko 70 km zapadno od Beograda i 50 km južno od Novog Sada.

S druge strane rijeke se nalazi znatno manja Mačvanska Mitrovica.

Povijest[uredi VE | uredi]

Srijemska Mitrovica je jedan od najstarijih gradova u Europi. Najstariji otkriveni tragovi organiziranog života datiraju od prije sedam tisuća godina.

Krajem prvog stoljeća prije nove ere Rimljani su osvojili Sirmium. U prvom st. nove ere Sirmium je postao grad najvišeg ranga - kolonija rimskih građana - i dobio vrlo važan strateški značaj. Sredinom trećeg stoljeća Sirmium je postao središte čitave Panonije. U njemu ili u okolici su rođeni carevi Decije, Aurelijan, Prob i Maksimijan, koji su bili romanizirani Iliri - starosjedioci. U doba tetrarhije (od 393. godine) Sirmium je bio jedna od četiri prijestolnice Rimskog Carstva, uz Milano, Trir i Nikomediju. Čuveni rimski povjesničar Amijan Marcelin nazvao je Sirmium "slavnom i mnogoljudnom majkom gradova". Grad je bio metropola Panonije i Ilirika, ranokršćanski centar s brojnim biskupima i mučenicima. U doba najvećeg procvata, u III. i IV. stoljeću, u gradu je radila kovnica zlatnog i srebrnog novca, raskošna carska palača s vodovodom, termama, hipodromom, kazalištem, amfiteatrom, forumom i drugim važnim građevinama. Do sada je otkriveno osam ranokršćanskih hramova, a najpoznatiji su oni posvećeni sv. Irineju, sv. Dimitriju i sv. Sinerotu. Na jednom od savskih mostova su 304. godine pogubljeni prvi episkop Sirmiuma Irinej i njegov đakon Dimitrije.

Poslije Milanskog edikta 313. godine, Sirmium je postao važno kršćansko središte. Tijekom IV. stoljeća tu je održano nekoliko općerimskih crkvenih sabora na kojima su donesene poznate Sirmiumske formule. Krajem IV. st. grad su osvojili Istočni Goti, a 441. je nestao u hunskom pokolju i požaru. 582. godine grad se predao Avarima, a preživjeli stanovnici su emigrirali sve do Dalmacije (tragovi su pronađeni u Solinu). 1180. godine grad je pripojen Ugarskoj.

Bizant je više puta bezuspješno pokušavao ga osvojiti. Na ruševinama Sirmiuma je izrastao novi srednjovjekovni grad - Grad sv. Dimitrija, odnosno Dimitrovica, prema sv. Dimitriju, zaštitniku grada.

1526. grad su osvojili Turci, a 1688. je u Srijem ušla austrijska vojska.

Potpuno razoreni grad je poslije mnogo borbe ušao u Habsburšku Monarhiju. Mitrovica je obnovljena i postala je važno vojno i građansko naselje u Vojnoj granici (Vojnoj krajini), a kasnije i slobodni kraljevski grad. Kasnijom upravnom reorganizacijom ušla je u sastav Kraljevine Hrvatske i Slavonije 1881. u čijem sastavu je ostala do 1918.-45. Tad hrvatstvo dolazi na svoje, jer za razliku od susjedne Bačke, hrvatske ustanove otvoreno nose hrvatsko ime. Najvažnija je činjenica što je službenim jezikom umjesto njemačkog, mađarskog i latinskog postao hrvatski. Povezivanje željezničkom prometnicom 1881.-1991. preko Vinkovaca sa Zagrebom taj kraj više nije slijepo crijevo, nego je živo povezan s ostatkom Hrvatske. Osnovane su brojne kulturne i gospodarske ustanove koje su ojačale osnovicu domaćim Hrvatima, tako da je Mitrovica postala kulturno-političkim središtem Hrvata istočnog Srijema.

Daljim razvojem, Mitrovica je postala jedan od najznačajnijih gradova Srijema. Urbanistički se razvila u XVIII. i XIX. stoljeću.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

U razdoblju od od 26. do 30. listopada 1992., kao posljedica raznih vidova etničkog čišćenja (aktivirani eksplozivi u hrvatskim kućama i sl.), rimokatoličku župu Srijemsku Mitrovicu je napustilo 700 osoba, mahom Hrvata. Smatra se da i danas u Srijemskoj Mitrovici živi veći broj kriptokatolika [1]

Po popisu iz 2002. godine u širem području grada živi 59.935 stanovnika.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Vjera[uredi VE | uredi]

U Srijemskoj Mitrovici u većini su pravoslavni vjernici. Živi i značajnija zajednica grkokatolika, uglavnom Rusina, ali ima i nešto Ukrajinaca i nešto Hrvata (do 1500), koji slave Božić po julijanskom kalendaru.

U vrijeme Rimskog imperija u Srijemskoj Mitrovici, tada Sirmiumu bilo je središte metropolije i biskupije. Za vrijeme cara Dioklecijana pogubljeni su sirmijski biskup sveti Irenej i njegov đakon sveti Demetrije Srijemski po kojem je grad kasnije dobio ime. Mučeništvo su podnijeli i časnik Urzicin, sedam kršćanskih djevojaka, vrtlar Sinerot, svećenik Montan sa svojom ženom Maksimom i lektor Hermogen.

U Srijemskoj Mitrovici se dugo vremena slavi blagdan sv. Anastazije, 15. siječnja. Srijemska Mitrovica je bila gradom njezina mučeništva.
Slavljenje ovog blagdana je posebno naglašeno od 1976., otkad je dobrotom ondašnjeg zadarskog nadbiskupa mons. Marijana Oblaka i uz zalaganje mons. Ćirila Kosa, ondašnjeg đakovačkog i srijemskog biskupa, u današnju konkatedralu-baziliku sv. Dimitrija prenesen dio praha ove svetice.

Danas je Mitrovica sjedište Srijemske biskupije.

Ekonomija[uredi VE | uredi]

Srijemska Mitrovica je industrijski grad s razvijenom prehrambenom i kemijskom industrijom. Ima dobre prometne veze - nalazi se na auto-cesti i željezničkoj pruzi Beograd-Zagreb i na rijeci Savi.

Administracija[uredi VE | uredi]

Srijemska Mitrovica je sjedište Srijemskog okruga. Sigurno najpoznatija ustanova je srijemskomitrovački zatvor (Kazneno-popravni dom), koji je bio zloglasni koncentracijski logor za zarobljene hrvatske branitelje i hrvatske civile za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku, poznat po mučenjima zatočenika.

U mitrovičkom zatvoru su bili zatvoreni brojne poznate osobe iz hrvatskog društvenog, kulturnog i političkog života: Rudolf Bićanić, Vladko Maček, Vjenceslav Čižek, August Cesarec, Otokar Keršovani, Ognjen Prica, Mirko Vidović, Andrija Hebrang (otac), Bela Gabrić, Juraj Njavro, Josip Broz, Viktor Gutić, Josip Kraš, Jakov Jelašić, Ljubo Hrgić i ini.

Obrazovanje, šport i kultura[uredi VE | uredi]

U Srijemskoj Mitrovici se pored nastave na službenom srpskom, u školama se uče rusinski, ukrajinski, i romski jezik, a od jeseni 2009., kao fakultativni predmet, hrvatski jezik [1].

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

U Srijemskoj Mitrovici su kao profesori u školi radili Željko Hegedušić, Mile Magdić, Mate Hraste i ini, a kao učenici su školu pohađali Adalbert Kuzmanović, Vladislav Kušan, Rudolf Filipović i ostali.

U Mitrovici je boravila kod rodbine Marija Jurić Zagorka nakon što je pobjegla od supruga. Boraveći kod prijatelja Franje Schneidera, u Srijemskoj su Mitrovici nastala antologijska djela Vilima Svečnjaka. Iso Velikanović je u Mitrovici uređivao svoje listove.

Imena[uredi VE | uredi]

Ime Objašnjenje
Сремска Митровица/Sremska Mitrovica srpsko ime
Sirmium latinski
Szávaszentdemeter mađarsko ime
Mitrovitz srednjovjekovno njemačko ime
Mitrovica hrvatsko ime za vrijeme Kraljevine Hrvatske i Slavonije u Austro-Ugarskoj
Hrvatska Mitrovica hrvatsko ime (na snazi za doba NDH, 1941.-1945.)

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Prema popisu 2002. godine, većinu čine Srbi, a najveća manjina su Hrvati koji čine 5,44% stanovnika [2].

Hrvatski, hrv. ustanove i manifestacije u Srijemskoj Mitrovici[uredi VE | uredi]

Danas u Mitrovici djeluje Hrvatski kulturni centar "Srijem"[3], koji je nastavljač tradicije svih hrvatskih kulturnih društava u ovom gradiću, čiji je rad zabranjen poslije drugog svjetskog rata. Ovaj HKC se bavi se čuvanjem običaja, kulture, jezika i tradicija Hrvata u Srijemu i šire.

5. veljače 2008. je utemeljena četvrta stranka Hrvata u Srbiji, Hrvatska srijemska inicijativa.

Prijašnja društva (godine osnivanja u zagradama):

  • Mitrovačka kasina (1880.), kasnija Hrv. čitaonica
  • Hrvatsko pjevačko društvo "Nada" (1886.)
  • Hrvatska građanska i obrtnička čitaonica (1886.)
  • Hrvatska štedna zadruga
  • Hrvatska čitaonica (1891.)
  • glasilo "Hrvatski branik" (1893.)
  • Hrvatski sokol (1905.)
  • Hrvatsko ratarsko i pjevačko društvo "Tomislav" (1910.)
  • Hrvatska narodna straža (1912.)
  • list Mitrovački glasnik (1912.-1913.)
  • Hrvatsko rimokatoličko dobrotvorno gospojinsko društvo
  • Hrvatsko pjevačko društvo "Hrvatska omladina" (1920.)

U Mitrovici je postojala i zgrada Hrvatskog doma, 1928.. Nakon Drugog svjetskog rata, komunistički režim je nasilno ugasio sva hrvatska kulturna društva i oduzeo svu njihovu imovinu, pa tako je oduzeo 1945. i zgradu Hrvatskog doma (danas vraćena).

Srijemska Mitrovica danas (po stanju od 15. prosinca 2002.) daje 3 elektora u Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. (srp.) Vesti Mitrovački đaci uče hrvatski jezik, 4. listopada 2009., pristupljeno 6. prosinca 2009.
  2. Hrvatska riječ Četvrta stranka vojvođanskih Hrvata, 23. siječnja 2009.
  3. Članak u "Hrvatskoj riječi" HKC "Srijem"

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Srijemska Mitrovica