Kljunorošci

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Kljunorošci
Ocyceros griseus
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Bucerotiformes
Porodica: Bucerotidae
Rafinesque, 1815.
Raspon
Rasprostranjenost kljunorožaca

Rasprostranjenost kljunorožaca
Potporodice

Bucerotinae
Bucorvinae

Kljunorošci (lat. Bucerotidae) su porodica ptica iz reda Bucerotiformes[1], nekada klasificirane u red modrivrana iz kojih su izdojene zajedno sa porodicom Bucorvidae. Po građi tijela i izgledu su slični tukanima, ali su nesrodni. Ta sličnost se može pripisati konvergentnoj evoluciji. Po Sibley-Ahlquistovoj taksonomiji kljunorošci se svrstavaju u zaseban red Bucerotiformes.

Opis[uredi VE | uredi]

Oblici kaciga kod nekih kljunorožaca

Ove ptice su jedine ptice na svijetu kojima su prva dva vratna pršljena (axis i atlas) spojena, vjerojatno zbog vrlo velikog kljuna karakterističnog za ovu porodicu. Dugačak je i zakrivljen nadolje, a vrhovi vilica se spajaju točno pa tako formiraju "kliješta". Unutarnji oštri rubovi nazubljeni. Mnoge vrste na kljunu imaju kacigu koja je u svom najjednostavnijem obliku samo greben, a kod ostalih se razvila u posebnu strukturu koja može biti raznih oblika. Ponekada je čak i veća od samog kljuna. Kod mladih jedinki je ova kaciga uvijek djelomično razvijena, a kod odraslih mužjaka je veća i potpunija nego kod ženki. Kod svih vrsta osim jedne se kaciga sastoji od tanke navlake keratina i unutarnjih koštanih podupirača. Oglašavaju se nazalno prostim kvocanjem, zviždanjem, hukanjem, brujanjem ili piskavim vrištanjem, pa je moguće da kaciga ima ulogu i u oglašavanju.

Mogu narasti od 30 do 160 cm, zajedno sa izduženim središnjim repnim perima kod šljemastog kljunorošca. Mogu težiti od 85 g do 4,5 kg i imati raspon krila od 1,8 m. Mužjak je 10% veći od ženke i ima 15-20% duži kljun. Perje je crne, bijele, sive ili smeđe boje, a kljunorošci često imaju kombinacije ovih boja. Goli dijelovi na licu, vratu i oko očiju često su jarko obojeni.

Hrane se voćem, bubama, a dvije vrste su mesojedi.

Razmnožavanje[uredi VE | uredi]

Mužjak velikog kljunorošca dodaje plod smokve zatočenoj ženki.

Kljunorošci postaju spolno zreli između prve i šeste godine života. Teritorije oko gnijezda, koje mogu biti veličine od 10 ha do 100 km kvadratnih, brane oglašavanjem. Većina ih je monogamna. Gnijezda su prirodne šupljine u drveću ali i na zemljanim i stjenovitim odsjecima. Kod svih vrsta, osim dvije vrste koje žive na tlu, ženka zatvara ulaz u rupu i ostavlja samo uski prorez da bi joj mužjak mogao dodavati hranu. Ostatke hrane i otpatke izbacuju kroz istu rupu. Ženke većih vrsta nesu 1-2 jajeta, a kod većih do 8. Inkubacija traje 25-40 dana, a mladunci ostaju u gnijezdu 45-86 dana. Nakon što se mladi izlegu, ženka probija zid, a kod nekih vrsta roditelji ponovo zagrade ptiće unutra. [2]

Rasprostranjenost[uredi VE | uredi]

Nastanjuju podsaharsku Afriku, Arapski poluotok, Pakistan, Indiju, jugoistočnu Aziju i otoke istočno od Nove Gvineje. Staništa su im šume i savane. Postoji 57 vrsta u 14 rodova. Dvije filipinske vrste su kritično ugrožene, sedam drugih vrsta je ugroženo.[3]

Galerija[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Drugi projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: kljunorošci
Wikispecies-logo.svg Wikivrste imaju podatke o: kljunorošcima