Klorovodična kiselina
| Klorovodična kiselina | |
|---|---|
 |
|
| Opće | |
| Sistematsko ime | klorovodična kiselina |
| Ostala imena | solna kiselina |
| Formula | HCl(aq) |
| Molarna masa | 36.46 gmol-1 |
| Izgled | prozirna dimljiva tekućina |
Klorovodična kiselina (solna kiselina) (HCl) je vodena otopina klorovodika.
Sadržaj |
Svojstva [uredi]
Klorovodična kiselina najvažnija je halogenovodična kiselina. U svakodnevnom životu nazivamo je i solna kiselina jer se može dobiti reakcijom iz kuhinjske soli (NaCl) i koncentrirane sumporne kiseline, pri čemu nastaje plin klorovodik .
Klorovodična kiselina je monoprotonska kiselina čiji se soli zovu kloridi.
Vrlo je jaka kiselina jer u vodi potpuno disocira. Ne djeluje oksidacijski.
Klorovodična kiselina je zasićena kada masena koncentracija klorovodika iznosi 36%.
Proizvodnja [uredi]
Proizvodi se otapanjem klorovodika u vodi, unutar tornjeva od grafita, u procesu zvanom "apsorpcija u padajućem filmu".
Svake se godine proizvede oko 20 milijuna tona.
Uporaba [uredi]
Glavni je sastojak želučane kiseline u želucu. Jedan je od temeljnih reagensa u laboratoriju (pri kontroli pH otopina) i pripada bazi (i jedna od osnova) kemijske industrije.
Klorovodična se kiselina primjenjuje u proizvodnji mnogih anorganskih i organskih spojeva, u metalurgiji (čišćenje metalnih površina od oksida), kod galvanizacije, industriji boja, u tekstilnoj idustriji, u domaćinstvu se rabi kao otapalo za kamenac i dolazi u slobodnoj prodaji pri koncentraciji od 19-21%.
Opasnost [uredi]
Razrijeđena klorovodična kiselina masenog odjela do oko 25% klasificirana je kao iritant. Kao takva je opasna za sluznice i oči, te u produljenom doticaju s kožom izaziva iritacije.
Koncentriranija kiselina, masenog udjela do teoretskog maksimuma od ~40%, klasificirana je kao korozivno sredstvo. U doticaju s kožom stvara opekline. Iznad svoje površine stvara korozivne pare koje su vrlo opasne za dišne organe.
Miješanjem s oksidansima, kao što su sredstva za izbjeljivanje i dezinfekciju, oksidira se u elementarni klor.
Povijest [uredi]
800. godine otkrio ju je alkemičar Jabir ibn Hayyan. Kroz srednji vijek korištena je u potrazi za kamenom mudraca, a kasnije su je u razvijanju moderne kemije koristili Johann Rudolf Glauber, Joseph Priestley, Humphry Davy i drugi kemičari. Tijekom industrijske revolucije postala je važna industrijska kemikalija za široku uporabu.
Nedovršeni članak Klorovodična kiselina koji govori o kemiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
