Klor

Izvor: Wikipedija

Klor
[Ne] 3s2 3p5 17 Cl Periodni sustav elemenata
Osnovna svojstva
Kemijski element, Simbol, Atomski broj	Klor, Cl, 17
Kemijska skupina	halogeni elementi
Grupa, perioda, Blok	17, 3, p
Izgled	žutozeleni plin
Gustoća1	3,200 kg/m3
Tvrdoća	-
Specifični toplinski kapacitet (cp ili cV)2	(25 °C) (Cl2) 33,949 J mol–1 K–1
Talište	-101,5 °C
Vrelište3	-34,4 °C
Toplina taljenja	(Cl2) 6,406 kJ mol-1
Toplina isparivanja	(Cl2) 20,41 kJ mol-1
1 pri standardnom tlaku i temperaturi 2 pri konstantnom tlaku ili volumenu 3 pri standardnom tlaku
Atomska svojstva
Atomska masa	35,453(2)
Elektronska konfiguracija	[Ne] 3s2 3p5

Klor je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Cl, atomski (redni) broj mu je 17, a atomska masa mu iznosi 35,453(2) .

C.W. Scheele je 1774. prvi dobio klor reakcijom klorovodične kiseline (HCl) i manganovog dioksida (MnO₂). Godine 1870. britanski kemičar Humphry Davy dokazao je njegovu elementarnu prirodu i dao mu naziv klor, prema grčkom "χλωρóς" (kloros), što znači "blijedozelen".

[uredi] Svojstva

Klor je najrasprostranjeniji halogeni element u prirodi. Kao ni ostalih halogenih elemenata, u prirodi ga nema u elementarnom stanju zbog velike kemijske reaktivnosti. Najčešće se nalazi u kloridima (NaCl, KCl i MgCl₂), kojih ima u morskoj vodi, isušenim slanim jezerima i podzemnim nalazištima. Maseni udio kloridnih iona u moru je oko 1.94%, a u zemljinoj kori oko 0,013%.

Najvažniji minerali klora su halit (NaCl), silvin (KCl) i karnalit (KCl * MgCl₂ * 6H₂O).

Klor je plin zelenkasto žute boje, gustoće 2,5 puta veće od zraka. Ima oštar, bockajući miris i vrlo je otrovan. Pri vrlo niskim koncentracijama i pri kraćem djelovanju samo nadražuje sluznicu dišnih organa, a ako je volumni udio u zraku samo 1%, već nekoliko udisaja može biti smrtonosno, zbog čega se i koristio kao bojni otrov.

[uredi] Dobivanje klora

Klor se laboratorijski obično dobiva reakcijom klorovodične kiseline s oksidacijskim sredstvima čiji je redukcijski elektrodni potencijal pozitivniji od klora, kao što su npr. kalijev permanganat (KMnO₄) i manganov dioksid (MnO₂).

Reakcijom kalijevog permanganata (KMnO₄) i koncentrirane klorovodične (solne) kiseline (HCl) razvija se klor:

2 KMnO₄ + 16 HCl(konc.) --> 5 Cl₂ + 2 MnCl₂ + 2 KCl + 8 H₂O

Klor reagira izravno s mnogim nemetalima i metalima, kao s bakrom i fosforom. Otapanjem u vodi disproporcionira:

Cl₂ + H₂0 <--> HCl + HClO

Nastala hipoklorasta kiselina slaba je i nestabilna pa se razlaže uz otpuštanje atomskog ili nascentnog kisika.

HClO --> HCl + O

Takva otopina naziva se klorna voda, te istiskuje elementarni brom i jod iz otopina bromida i jodida.

[uredi] Uporaba klora

Osim velike i raznovrsne primjene klora u kemijskoj industriji, koristi se za dezinfekciju vode za piće i bazenske vode. Razlog baktericidnom djelovanju je u tome što se pri nastajanju klorne vode oslobađa nascentni kisik. Osim za dezinfekciju, služi i za izbjeljivanje pamučnih, lanenih i drugih tkanina biljnog porijekla.