Leopold II. Belgijski
| Leopold II. Belgijski | |
|---|---|
| |
| Kralj Belgije | |
| Vladavina | 1885. – 1909. |
| Prethodnik | Leopold I. Belgijski |
| Nasljednik | Albert I. od Belgije |
| Puno ime | Léopold Louis Philippe Marie Victor Leopold Lodewijk Filips Maria Victor |
| Otac | Leopold I. Belgijski |
| Majka | Louise od Orléansa |
| Rođenje | 9. travnja 1835., Bruxelles |
| Smrt | 17. prosinca 1909., Laeken |
Leopold II. (fra. Léopold Louis Philippe Marie Victor, niz. Leopold Lodewijk Filips Maria Victor; Bruxelles, 9. travnja 1835. – Laeken, 17. prosinca 1909.) bio je kralj Belgije. On je drugi sin kralja Leopolda I., koga je naslijedio 1865. i ostao na prijestolju do smrti 1909.[1] Bio je brat Šarlote, carice Meksika i bliski rođak kraljice Viktorije.
Najpoznatiji je kao osnivač i jedini vlasnik Slobodne Države Kongo, njegovog osobnog privatnog projekta. Ova kvazi-država uključivala je teritorij današnje Demokratske Republike Kongo. Nad domaćim stanovništvom vršena su masovna ubojstva i genocid. Eksploatacija gume i bjelokosti u Kongu temeljila se na prisilnom radu, što je rezultiralo smrću deset milijuna Kongoanaca.[2] Kongo je bio njegova osobna domena i njegov osobni poslovni projekt. Bio je prijatelj s Henryjem Mortonom Stanleyem, istraživačem Afrike. Poljsko-britanski pisac Joseph Conrad napisao je svoju čuvenu pripovijetku “Srce tame” nakon što je plovio rijekom Kongo 1890. i vidio zvjerstva koja Leopoldov režim provodi pod izlikom širenja progresa i civilizacije.[3] Vijesti o genocidu s vremenom su došle do Europe. Jedan od prvih koji su progovorili o Leopoldovoj tiranskoj vladavini Kongom bio je američki vojnik James Washington Williams – opisujući ih u pismu predsjedniku SAD-a, prvi je upotrijebio izraz “zločin protiv čovječnosti”.[4]
Pod pritiskom belgijske, europske i svjetske javnosti, Leopold II. bio je 1908. prisiljen ustupiti Slobodnu Državu Kongo belgijskoj državi.[5]
Oženio se 22. kolovoza 1853. s Mariom Henriettom Annom von Habsburg-Lorraine, nadvojvotkinjom od Austrije. S njom je imao tri kćeri i jednog sina koji je umro u dobi od 10 godina. Imao je još 2 izvanbračna sina s francuskom prostitutkom koju je oženio 5 dana prije smrti.
U Belgiji su za njegova vremena izgrađena mnoga reprezentativna zdanja u Bruxellesu, Ostendeu i Antwerpenu. Ipak, bio je vrlo nepopularan kralj među svojim podanicima.
Naslijedio ga je njegov nećak, Albert Leopold (kralj Albert I. Belgijski).
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Belgium's genocidal colonial legacy haunts the country's future. The Independent (engleski). 17. listopada 2017. Pristupljeno 17. travnja 2023.
- ↑ The Belgian Monarchy. The Belgian Monarchy (engleski). Pristupljeno 17. travnja 2023.
- ↑ Kolonizator odgovoran za smrt 10 milijuna ljudi. www.vecernji.hr. Pristupljeno 17. travnja 2023.
- ↑ Kapural, Lucija. 28. siječnja 2022. KRVNIK KONGA: Belgijski kralj odgovoran je za smrt 10 milijuna ljudi, kao i za masovna sakaćenja. Povijest.hr. Pristupljeno 17. travnja 2023.
- ↑ Leopold II. | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 17. travnja 2023.