Libanonci u Urugvaju
| Libanonci u Urugvaju |
|---|
 |
| Alberto Abdala, odvjetnik i političar, vršitelj dužnosti dopredsjednika Urugvaja. |
| Ukupno pripadnika |
| 53 - 70.000 |
| Značajna područja naseljavanja |
| Montevideo, Chuy |
| Jezik |
| urugvajski španjolski, libanonski arapski |
| Vjera |
| većina kršćani, mali dio muslimani |
Libanonci u Urugvaju su osobe u Urugvaju s punim, djelomičnim, ili većinskim libanonskim podrijetlom, ili u Libanonu rođene osobe s prebivalištem u Urugvaju.
U Urugvaju živi između 53.000 i 70.000[1] Libanonaca odnosno onih koji svoju zemlju rođenja nazivaju Libanonom. Time su jedna od najvećih neeuropskih manjina u Urugvaju, iako ne toliko velike kao spomenute europske manjine.[1]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Prvi libanonski useljenici došli su u Urugvaj tijekom 1860-ih te se smjestili u glavnom gradu Montevideu, okupljalištu svih manjina.[2] Ti prvi useljenici bili su uglavnom maroniti koji su govorili samo arapski jezik. Najveći val doseljenja Libanonaca bio je početkom 1920-ih zajedno s drugim etničkim skupinama kao što su Sirijci i Arapi. Zbog toga se između 1908. i 1930. stanovništvo Montevidea udvostručilo.[3]
21. siječnja 1924. je uspostavljena Apostolska maronitska misija u Urugvaju.[4] 10. ožujka 1925. monsinjor Shallita je doputovao iz Napulja kako bi vodio misiju.[5]
1941. godine na mjesto misije osnovana je maronitska župa,[6] a 1986. otvorena je i blagoslovljena Crkva naše Gospe Libanonske u Montevideu. Bila je građena dvije godine prema nacrtima arhitekta i inženjera koje je izradio Eladio Dieste, urugvajski crkveni graditelj.[4]
Prvi doseljenici često su bili nazivani "Azijatima", te su često bili u nemogućnosti uklopiti se u novoj domovini.[7] Unatoč tome mnogi od njih su se probili kao poduzetnici i uglednici, koji su prihvaćali urugvajsku kulturu i preko nje slavil svoju domovinu. U Urugvaju ima nekolikozalogajnica s libanonskom kuhinjom, a do danas su kao i većina Arapa prihvaćeni, a mnogi su se i dobrovoljno hispanizirali ili prešli na katoličanstvo.[8]
1997. godine, glasnogovornik Libanona u Urugvaju je posjetio Parlament Urugvaja i ustanovio da od 99 zastupnika u Zastupničkom domu, 2 imaju libanonske korijene.[9]
1954. u Urugvaju je živjelo 15.000 libanonskih doseljenika ili njihovih potomaka.[10] U ljeto 2009. taj broj je iznosio oko 53.000 ljudi libanonskih korijena.[11]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Les Libanais d'Uruguay - Libanonci u Uurgvaju (fr.) (PDF).
»En Uruguay, ils sont actuellement quelque 70 000 habitants d'origine libanaise (troisième communauté après les Espagnols et les Italiens)« - ↑ La inmigración libanesa en el Uruguay - Libanonsko useljeništvo u Urugvaju. Colectividad Libanesa en el Uruguay. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. srpnja 2011. Pristupljeno 4. srpnja 2009. (fr.)
- ↑ The Consolidation of Political Democracy. Kongresna knjižnica SAD-a. Library of Congress Country Studies. 2009. Pristupljeno 10. srpnja 2009. (engl.)
- ↑ a b Maroniti Libanonci u Urugvaju (PDF). Pristupljeno 15. svibnja 2013. (šp.)
- ↑ ¿Quiénes somos? Nuestra señora del líbano ruega por nosotros. Nuestra Señora del Líbano. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. ožujka 2008. Pristupljeno 4. srpnja 2009. (šp.)
- ↑ Naša Gospa Libanonska. Nadbiskupija Montevideo (mrežna mjesta). Pristupljeno 30. ožujka 2013. (šp.)
- ↑ Lebanon, our privileged partner in this region of the world (PDF). Jutarnji časopis ponedjeljkom (Libanon). Pristupljeno 8. srpnja 2009. (šp.)
- ↑ Antonio Seluja. 2002. Los libaneses en el Uruguay. Arca (Montevideo). str. 191. ISBN 9974-40-804-0, ISBN 9974-40-804-0 (šp.)
- ↑ Novosti iz Beiruta. Lebanon.com. 26. kolovoza 1997. Pristupljeno 4. srpnja 2009. (engl.)
- ↑ Posjetitelj iz Libanona. Time (časopis). 24. svibnja 1954. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. kolovoza 2013. Pristupljeno 4. srpnja 2009..
... Uruguay, where there are 15,000 Lebanese ...
(engl.) - ↑ Zemljopisni razmještaj libanonskog iseljeništva (dijaspora). Odbor SAD-a za slobodni Libanon. Pristupljeno 4. srpnja 2009.
| |||||||||||||||||||