Libela

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Cijevna libela
Kružna libela

Libela je geodetski mjerni instrument koji služi za postavljanje osi u vertikalan ili horizontalan položaj, a također se koristi kao geodetski pribor. Po obliku se libele mogu podijeliti na cijevne i kružne (dozne). [1]

Cijevna libela[uredi VE | uredi]

Cijevna libela se prvi puta primijenila 1661. (francuski izumitelj Melchisedech Thevenot). Sastoji se od staklene cijevi koja je sa unutrašnje strane brušena u bačvastom obliku. Ispunjena je tekućinom niskog ledišta (nižeg od - 50˚C), a to je alkohol ili eter.

S vanjske strane libele nalazi se ugravirana podjela koja može biti kontinuirana ili simetrična (prekinuta). Središnja točka podjele naziva se markom libele. Osjetljivost ili podatak libele mjeri se središnjim kutom koji odgovara luku od jednog parsa (ε). To je kut promjene nagiba libele uz pomak mjehura za veličinu jednog parsa. Najpreciznije libele imaju osjetljivost od 1˝ do 2˝. Osjetljivost se kod geodetskih instrumenata kreće od: 10˝ - 120˝. Ispravno promatranje podjele libele je promatranje okomito na podjelu. Temperatura utječe na duljinu mjehura libele. Libela na dalekozoru postavljena je paralelno sa vizurnom osi dalekozora i služi za točnije postavljanje dalekozora tj. vizurne osi u vodoravan položaj.

Kružna libela[uredi VE | uredi]

Kružna (dozna) libela datira od 1770. Primjenjuje se za grubo horizontiranje. Gornja ploha libele je dio kugle. Sa vanjske strane stakla nalazi se jedan ili više koncentričnih kružića. Središte kružića je marka libele. Os dozne libele prolazi markom i središtem zakrivljenosti unutrašnje brušene plohe. Kada se mjehurić nalazi u središtu kružića libela je namještena; os libele je vertikalna u prostoru. Osjetljivost kružne (dozne) libele kreće se od 2΄ - 30΄ te se koristi za grubo horizontiranje instrumenata i pribora.

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Libela

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. [1] "Geodetski instrumenti" Prof. dr. sc. Zlatko Lasić, Geodetski fakultet Zagreb, 2011.