Logor Gornja Rijeka

Izvor: Wikipedija

Sabirni logor Gornja Rijeka, službeno Dječji dom za izbjegličku djecu, bio je sabirni logor u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Logor se nalazio u Gornjoj Rijeci kod Križevaca. Osnovan je 1942. godine kao logor za djecu do 16 godina, posebno za srpsku, ali i židovsku djecu.[1][2]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Dana 25. studneog 1941. godine izdan je zakon po nalogu Ante Pavelića i Mirka Puka o upućivanju „nepodobnih i opasnih lica” u logore. Zakonom je omogućeno prisilno odvođenje ustaškim vlastima nepoćudnih osoba u koncentracijske logore. Nekoliko mjeseci ranije započeti su radovi na izgradnji središnjeg logora. U sastavu kompleksa logora Jasenovac 12. srpnja 1942. godine nalazila su se tri logora za djecu. To su bili logor Sisak, logor Jastrebarsko i logor Gornja Rijeka, izgrađen u napuštenom dvorcu, kao najmanji od tri logora.[1] Zapovjednik sustava koncentracijskih logora, a time i logora Gornja Rijeka, bio je Vjekoslav Luburić.

Po savjetu njemačkih saveznika, kao i zbog javnog mnijenja, ustaško rukovodstvo je naložilo prebacivanje neke srpske i židovske djece koja su bila sa svojim roditeljima u Jasenovcu i osnovanje dječjeg doma. Kako bi se stekao privid humanosti, Hrvatskom crvenom križu i Ministarstvu za udružbu povjereno je osnivanje logora. U Gornju Rijeku su prva djeca stigla 24. lipnja 1942. godine. U sljedećih nekoliko dana više djece iz Jasenovca i Stare Gradiške prebačeno je u Gornju Rijeku. Logor je bio pod upravom Ustaške mladeži. Od samog osnutka u logoru je izbila epidemija tifusa, koja se nije mogla zaustaviti i na kraju je sredinom kolovoza logor zatvoren. Uz pomoć Crvenog križa 50 djece je prebačeno u bolnice u Zagrebu, dok je 150 prebačeno u karantenu u Jastrebarskom. U samom logoru je umrlo oko 140 djece.[1] Prema riječima Diane Budisavljević, smatra se da je više od polovice od 400 djece smještene u logoru umrlo.[2]

Unutarnje poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c Benz i Distel 2005, str. 316—317.
  2. a b Yelesiyevich 2006, str. 12—14.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Benz, Wolfgang; Distel, Barbara. 2005. Der Ort des Terrors: Geschichte der nationalsozialistischen Konzentrationslager (njemački). C.H.Beck. ISBN 9783406572388. Pristupljeno 20. ožujka 2023.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Yelesiyevich, Milo. 2006. DIANA BUDISAVLJEVIC, DIARY 1941–1945 (PDF). Jasenovac - Research Institute Quarterly. 1 (3): 12–14. Pristupljeno 26. ožujka 2019.CS1 održavanje: ref=harv (link)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]