Marin Soljačić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Marin Soljačić
Marin Soljacic.jpg
Rođenje 7. veljače 1974.
Zagreb
Prebivalište SAD
Polje Fizika i elektrotehnika
Institucija MIT
Alma mater MIT, Sveučilište Princeton
Akademski mentor Mordechai Segev
Poznat po WiTricity, nelinearna optika
Istaknute nagrade Adolph Lomb medalja (2005.), TR35 (2006.)

Marin Soljačić (Zagreb, 7. veljače 1974.) hrvatski je znanstvenik, profesor na odsjeku za fiziku na najprestižnijem svjetskom tehničkom sveučilištu, Massachusetts Institute of Technology (MIT) u Massachusettsu (SAD).

Znanstvena karijera[uredi VE | uredi]

Nakon mature u zagrebačkom MIOC-u (danas XV. gimnazija), od MIT-a dobiva stipendiju za studij na MIT-u, gdje je 1996. diplomirao dva studija: fiziku i elektrotehniku. 1998. završava magisterij iz fizike na Princeton University, pod mentorstvom Prof. Franka Wilczeka (dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 2004.). 2000. završava doktorat na Princeton University iz fizike, pod mentorstvom Prof. Mordechaia Segeva. Iste godine započinje prestižni Pappalardo post-doktorski studij na MIT-u. 2003. postaje vodeći istraživač na MIT-u, a 2005. profesor fizike na MIT-u.

Godine 2006., predstavio je rad pod nazivom 'Bežični nezračeći prijenos energije' koji bi, uspije li se primijeniti i u praksi, u budućnosti mogao omogućiti mnogo korisnih primjena jer bi se omogućio bežični prijenos električne energije. [1] [2]

Marin Soljačić stručnjak je za elektro-magnetske fenomene, a posebice za nelinearnu optiku i nano-fotoniku. Ko-autor je mnoštva patenata, i znanstvenih radova u vodećim znanstvenim časopisima.

Bežični nezračeći prijenos energije[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: WiTricity

U časopisu "Science"[3] objavljeno je 7. lipnja 2007. godine, da je Marin Soljačić sa suradnicima u praksi izveo prvi[4] eksperiment bežičnog nezračećeg prijenosa energije, u kojem su iz strujne mreže pomoću dviju zavojnica udaljenih dva metra uspjeli upaliti žarulju od 60 W. Zavojnice su ugođene na rezonantnu frekvenciju od 10 MHz, a magnetsko polje kojim se energija prenosi samo slabo utječe na ljude, uređaje i objekte koji nisu u rezonanciji. [5] [6]. Prenijeto je 40% energije.

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • U 2005. godini dobiva “Adolph Lomb Medal” Američkog optičkog društva (Optical Society of America), koju dotično strukovno udruženje dodjeljuje svake godine jednom znanstveniku mlađem od 35 godina, za najbitnija otkrića u optici širom svijeta.
  • U 2006. godini dobitnik je prestižne nagrade TR35 koja se dodjeljuje najboljim inovatorima mlađim od 35 godina. Riječ je o nagradi koju dodjeljuje "Technology Review", najstariji časopis za tehnologiju na svijetu.
  • Magazin "The New York Times" je među 70 izvanrednih i genijalnih ideja koje su obilježile 2007. godinu uvrstio i koncept bežičnog nezračećeg prijenosa energije "WiTricity". [7]
  • Dana 23. rujna 2008. godine, Marin Soljačić uvršten je među 25 imena dobitnika nagrade MacArthur Fellowships za 2008. godinu.[8]


Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]