Membranska brtva

Izvor: Wikipedija
Membranska brtva na motociklu.
Brtvljenje mijehom na zglobnom autobusu.

Membranska brtva se koristi za brtvljenje dijelova s povratnim gibanjem male učestalosti. Za to se upotrebljavaju membranske ravne i valovite brtve, pregibne membrane i valovite cijevi.[1]

Brtvljenje valovitim mjehovima i membranama[uredi | uredi kôd]

Valoviti mijeh može biti izrađen od tombaka (za temperature do 80 °C), duboko vučenog lima (do 400 °C), nehrđajućeg čelika (do 600 °C), a i od drugih metala (mjedi, fosforne bronce, srebra, monelmetala).

Direktna primjena ovih mijehova ograničena je na slučajeve, kada dijelovi spoja trebaju da se pravocrtno pomiču jedan prema drugome. Ostali njihovi nedostaci su u tome što dopuštaju samo mali pomak dijelova i što su dozvoljeni pritisci ograničeni. Prednost im je u tome što, kako nemaju brtve, u njima nema trenja, pa ih ne treba održavati, i što osiguravaju potpuno nepropusnost.

Brtvljenje membranom[uredi | uredi kôd]

Brtvljenje membranom slično je i kao brtvljenje mjehovima. Tipičan slučaj se često susreće kod zaštitne brtve na ulazu ručice u mjenjač brzine.[2]

Slike[uredi | uredi kôd]

Spoj pokretnog i mirujućeg dijela metalnim valovitim mijehom: 1. pravocrtno pokretljiv dio, 2. mirujući dio, 3. nepropusni sloj, 4. mijeh. Spoj pokretnog i mirujućeg dijela zabrtvljen gumenom membranom. Otvor za ulaz ručice zabrtven valovitim mijehom: 1. kućište, 2. stezni prsten, 3. ručica, 4. prirubnica mijeha, 5. mijeh.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. brtva, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.
  2. "Tehnička enciklopedija" (Elementi strojeva), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.