Moby

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Moby

Moby, 2009.

Moby, 2009.
Rodno ime Richard Melville Hall
Poznat/a i kao Voodoo Child, Schaumgummi
Rođen/a 11. rujna 1965.
Žanr/ovi dance, ambijentalna glazba, electronica, pop rock, techno, downbeat, eksperimentalna glazba
Zanimanje DJ, pjevač, skladatelj, glazbenik, fotograf
Instrument klavijature, gitara, bas gitara, vokal, bubnjevi
Djelatno razdoblje 1985.–danas
Web-stranica moby.com

Richard Melville Hall (Harlem, 11. rujna 1965.[1]), poznatiji pod umjetničkim imenom Moby, američki je DJ, pjevač, skladatelj, glazbenik i fotograf.

Moby svira klavijature, gitaru, bas gitaru i bubnjeve. Nakon 8 top singlova 1999. izdaje album Play prodan u više od 9 milijuna primjeraka diljem svijeta. Također izdaje albume 18, Hotel i Last Night koji su zajedno prodani u 6 milijuna primjeraka te su stekli zlatne i platinaste ploče u više od 30 država. Moby danas redovito nastupa na njujorškoj klupskoj sceni, posebno na tzv. Degenerates[2] događanjima.

Hall se rodio u Harlemu u New Yorku, a odrastao je u Darienu u Connecticutu. Nadimak "Moby" nadjenuli su mu njegovi roditelji zbog obiteljskog srodstva s Hermanom Melvilleom, autorom knjige Moby Dick[3]. Glazbu je stvarao i pod pseudonimima: Vodooo Child[4], Schaumgummi[5] te kao član bendova Vatican Commandos, AWOL, Caeli Seoul i Gin Train[1].

Glazbena karijera[uredi VE | uredi]

Počeci[uredi VE | uredi]

Moby se glazbom bavi od devete godine života. U početku je učio glazbenu teoriju i svirati klasičnu gitaru, a kasnije je prešao na glasovir i bubnjeve. 1982. priključuje se hardcore punk bendu Vatican Commandos s kojima izdaje ploču Hit Squad for God. Bio je i član post-punk grupe AWOL s kojima također izdaje album.

Prvi ugovor potpisuje s producentskom kućom Instinct Records 1989., u doba kad je bez tekuće vode i struje živio u napoštenoj tvornici u narkomanskoj četvrti u Stamfordu, savezna država Connecticut.

Go (1991.-1993.)[uredi VE | uredi]

Prvi Mobyjev singl zvao se Mobility (hrv. Mobilnost), no tek je drugi njegov singl, Go (hrv. Idi) donio uzlet na britanskim glazbenim ljestvicama i prvi nastup na Top of the Pops. Ostali singlovi iz tog razdoblja uključuju Next Is the E (hrv. Sljedeće je E), Thousand (hrv. Tisuću) i Voodoo Child (hrv. Voodoo dijete).

Tijekom 1991. i 1992. remiksira pjesme The B-52'sa, The Prodigyja, Orbitala, Erasurea, Michaela Jacksona i Ten Cityja. 1992. se na turneji pridružuje The Prodigyju, Richieju Hawtinu te Johnu Acquavivi.

Everything Is Wrong, Animal Rights i I Like to Score (1993.–1998.)[uredi VE | uredi]

1993. Moby potpisuje novi producentski ugovor, ovoga puta s Mute Recordsom i izdaje ploču pod naslovom Move (hrv. Pomakni). Taj mu je album osigurao drugi nastup u Top of the Pops. Odlazi na sjevernoameričku turneju s bendovima Orbital i Aphex Twin.

1995. Moby izdaje svoj prvi samostalni album Everything Is Wrong (hrv. Sve je pogrešno). Prvi su se primjerci prodavali zajedno s dodatnim 43-minutnim instrumentalnim CD-om Underwater (hrv. Pod vodom). Everything Is Wrong je bio iznenađujuće dobro prihvaćen kod kritike (Spin Magazine ga čak naziva albumom godine), ali i kod publike. Godinu dana kasnije izlazi dvostruko remiksirano izdanje istog albuma.

1996. izdaje punk rock album Animal Rights (hrv. Životinjska prava) i odlazi na europsku turneju s Red Hot Chili Peppersom i Soundgardenom. Iako u pravilu uvijek piše vlastitu glazbu, u novi album Animal Rights je uključio i naslovnu pjesmu s albuma Mission of Burma. Singl Come on Baby (hrv. Hadje mala) treća je Mobjeva izvedba na Top of the Pops.

1997. izdaje I Like to Score (hrv. Volim skladati), kompilaciju svoje glazbe koja je korištena u filmovima. Među pjesme s albuma ubraja se i glavna pjesma iz filma James Bonda Sutra nikad ne umire, kao i instrumentalna verzija New Dawn Fades iz filma Vrućina.

Play, 18 i međunarodni uspjeh (1999.–2004.)[uredi VE | uredi]

1999. Moby izdaje album Play (hrv. Sviraj). Iako se ispočetka nagovještavalo da će se raditi o tek prosječnoj prodaji, album je na posljetku prodan u više od 9 milijuna primjeraka. Svaka je pjesma s albuma našla svoje mjesto i u raznim u filmovima, reklamama, televizijskim emisijama, kako za komercijalne tako i za neprofitne svrhe. Album je Moby stvorio koristeći snimke Alana Lomaxa Sounds of the South, i surađujući između ostaloga i s Gwen Stefani.

U srpnju 2001. izdaje DVD Moby:Play koji je ušao u nominaciju za nagradu Grammy 2002. godine. DVD uključuje uživo nastupe, većinu spotova, autorski film Give An Idiot a Camcorder, kao i 88-minutni megamiks svih remiksa koji su napravljeni za album Play. 2001. godina je ostala zabilježena i po prepirci s raperom Eminemom čiju je glazbu Moby nazvao "mizoginističkom i homofobičnom". Eminem mu uzvraća stihovima pjesme, Without Me: "Nitko ne sluša techno!"

2002. Moby objavljuje nastavak Playa pod nazivom 18. Album je stekao zlatne i platinaste ploče u više od 30 država te je prodan u više od 4 milijuna primjeraka. Moby je tijekom četiri godine u sklopu turneje za albume Play i 18 nastupio na više od 500 događanja.

Hotel, Last Night i The Little Death (2005.-2008.)[uredi VE | uredi]

2005. Moby izdaje Hotel koji sadrži dva njegova najveća europska hita Lift Me Up (hrv. Nabrij me) i Slipping Away (hrv. Izmiču). Ovoga puta su sve vokalne izvedbe bile snimljene uživo u studiju od strane samog Mobyja i Laure Dawn. Hotel je globalnom prodajom većom od 2 milijuna primjeraka u više od 20 država stekao zlatnu ili platinastu ploču.

2006. godine Moby glumi u filmu Pittsburgh. Iste godine prihvaća rad na glazbi za film Richarda Kellyja Southland Tales.

2007. s prijateljima Laurom Dawn, Daronom Murphyjem i Aaronom Brooksom pokreće rock bend The Little Death, NYC. Iste godine pokreće web sjedište mobygratis.com posvećeno pružanju slobodne glazbe studentima filmske umjetnosti, kao i neovisnim neprofitnim filmašima.

2008. Moby izdaje eklektični album Last Night (hrv. Sinoć) u žanru elekroničke plesne glazbe inspiriran noćnim životom četvrti u kojoj živi dugi niz godina. Singlovi s albuma uključuju Alice, Disco Lies (hrv. Disko laži), I Love To Move In Here (hrv. Volim se gibati) i Ooh Yeah[6].

U suradnji s The Sunday Timesom, Moby izdaje posebno izdanje za naslovnicu časopisa nazvano A Night in NYC (hrv. Noć u New Yorku). Kompilacija je to Mobyjevih pjesama koja uključuje i spot iz njegovog zadnjeg albuma Last Night.

Osobni život[uredi VE | uredi]

Richard Hall već više od desetljeća živi u malom stanu u peterokatnici u talijanskoj četvrti na njujorškom Manhattanu. Donedavno je bio suvlasnik malog restorana i trgovine čajevima TeaNY u kojima je i konobario. Također je organizirao umjetničko društvo Little Idiot Collective.

U intervjuu za Psychology Today Moby je priznao da je kao 19-godišnjak uživao LSD i na neko vrijeme obolio od učestalih napadaja panike. O drogama danas drži sljedeće:

Wikicitati „Ja sam liberal. Ljudima treba biti dozvoljeno da rade što žele. Iznimno poštujem pamet odrasle osobe da donosi vlastite odluke. Ako se netko želi drogirati, smatram to njegovom privatnom stvari, a ne brigom države.[7]
()

Moby je dugogodišnji vegan i borac za prava životinja.[8]

Diskografija[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Diskografija Mobyja

Studijski albumi
Videografija
  • Play: The DVD (2001.)
  • 18 B Sides + DVD (2003.)
  • The Hotel Tour 2005 (2006.)
  • Go: The Very Best of Moby (2006.)
  • Go: A Film About Moby (2006.)

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]