Nacrt:Stanislav Grof

Stanislav Grof

Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak.

Stanislav Grof

Izvore u ovom članku treba wikipedizirati. (Rasprava) Izvore treba navesti u skladu s preporukama. Potom uklonite ovaj predložak.

Stanislav Grof

Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.

Stanislav "Stan" Grof (1931.) je psihijatar rođen u Češkoj koji dugoročno živi u Sjedinjenim Američkim Državama od 1960-ih. Grof je jedan od glavnih razvijatelja transpersonalne psihologije i istraživanja upotrebe neuobičajenih stanja svijesti u svrhu psihološkog iscjeljivanja, dubinskog samoistraživanja i postizanja rasta i uvida u ljudsku psihu. Godine 1993. Grof je primio počasnu nagradu od Udruge za transpersonalnu psihologiju (ATP) za veliki doprinos i razvoj polja transpersonalne psihologije, dodijeljenu prigodom 25. godišnjice Saziva održanog u Asilomaru, Kalifornija. Dobio je i nagradu VISION 97 koju dodjeljuje Zaklada Dagmar i Václav Havel u Pragu 5. listopada 2007. Godine 2010. primio je nagradu Thomas R. Verny od Udruge za pre- i perinatalnu psihologiju i zdravlje (APPPAH). S druge strane, Grof je kritiziran od strane skeptične skupine Český klub skeptiků Sisyfos u Češkoj Republici zbog promicanja onoga što oni smatraju neznanstvenom psihologijom predaleko izvan granica materijalističkih filozofskih temelja moderne znanosti. Grof je jedina osoba koja je dva puta nagrađena anti-nagradom Erratic Boulder Award u toj zemlji.[1][2] Grof se 2016. oženio psihologinjom Brigitte Grof.

Obrazovanje i karijera

Grof je stekao doktorat znanosti na Karlovom sveučilištu u Pragu 1957., a zatim je završio doktorat. doktorirao medicinu na Čehoslovačkoj akademiji znanosti 1965., u to vrijeme trenirajući kao freudovski psihoanalitičar. Grofova rana istraživanja kliničke upotrebe psihodeličnih supstanci provedena su na Psihijatrijskom istraživačkom institutu u Pragu, gdje je bio glavni istraživač programa koji je sustavno istraživao heuristički i terapeutski potencijal LSD-a i drugih psihodeličnih supstanci.[3]

Godine 1967. dobio je stipendiju Fondacije Foundations for Research in Psychiatry u New Havenu, CT, a Joel Elkes ga je pozvao da bude klinički i znanstveni suradnik na klinici Henry Phipps, dijelu Sveučilišta Johns Hopkins School of Medicine u Baltimoreu. Godine 1969. postao je šef psihijatrijskog istraživanja za eksperiment Spring Grove u istraživačkoj jedinici državne bolnice Spring Grove (kasnije dio Centra za psihijatrijska istraživanja u Marylandu gdje je radio s Walterom Pahnkeom. Godine 1969. Grof je također postao docent Psihijatrije na Sveučilištu Johns Hopkins Godine 1973. pozvan je na Institut Esalen u Big Suru, u Kaliforniji, gdje je živio do 1987. kao stipendista, razvijajući svoje ideje i vodeći mjesečne radionice.[4]

Grof je bio predsjednik utemeljitelj Međunarodne transpersonalne udruge (ITA) (1977.) i nekoliko je desetljeća bio njezin predsjednik. Postao je istaknuti pomoćni član Odsjeka za filozofiju, kozmologiju i svijest na Kalifornijskom institutu za integralne studije, na kojem je položaju ostao do 2018. U svibnju 2020. pokrenuo je, sa svojom suprugom Brigitte Grof, novi trening za rad s holotropnim stanjima svijesti, međunarodni Grof® Legacy Training.

Mišljenje

Psihodelici i disanje

Grofove rane studije bavile su se LSD-om i njegovim učincima na psihu—polje psihodelične terapije. Nadovezujući se na svoja zapažanja dok je provodio istraživanje o LSD-u i na Otto Rankovoj teoriji traume rođenja, Grof je konstruirao teorijski okvir za prenatalnu i perinatalnu psihologiju i transpersonalnu psihologiju u kojoj se iskustva u psihodeličnim seansama i drugim "holotropnim" stanjima shvaćaju kao da su pod utjecajem biografskog materijala , fetalna i perinatalna iskustva i niz transpersonalnih fenomena.[5] S vremenom se ova teorija razvila u ono što je Grof nazvao "proširenom kartografijom ljudske psihe". Nakon suzbijanja legalne upotrebe LSD-a u ranim 1970-ima, Grof je slijedio ovaj terapeutski pravac bez droga, zajednički razvijajući sa svojom suprugom Christinom Grof, kombinaciju dubokog i ubrzanog disanja, evokativne glazbe, fokusiranog rada na tijelu i crtanja mandale.[6] Izvorno nazvan "holotropno disanje", sada koristi izraz Grof® disanje da bi opisao ovu tehniku disanja.

Međudjelovanje hilotropnih i holotropnih impulsa u psihi

Grof razlikuje dva načina svijesti: hilotropni i holotropni.[7] Hilotropni način se odnosi na "normalno, svakodnevno iskustvo konsenzusne stvarnosti".[8] Nasuprot tome, holotropnost je karakteristična za neuobičajena stanja svijesti kao što su meditativna, mistična ili psihodelična iskustva.[9] Prema Grofu, suvremena psihijatrija ova neuobičajena stanja često svrstava u patološka.[9] Grof povezuje hilotropiju s budističkom koncepcijom namarupe ("ime i oblik"), odvojenog, individualnog, iluzornog nižeg jastva. On povezuje holotropsko s hinduističkom koncepcijom Atman-Brahmana.[10]

Hipoteza o iskustvima bliskim smrti

U kasnim 1970-ima Grof je predložio psihološku hipotezu za objašnjenje iskustva bliske smrti (NDE). Prema Grofa, NDE odražava sjećanja na proces rađanja s tunelom koji predstavlja porođajni kanal. Susan Blackmore je tvrdila da je hipoteza "žalosno neadekvatna za objašnjenje NDE-a. Za početak, novorođenče ne bi vidjelo ništa poput tunela dok se rađalo." [11] Psiholog Chris French napisao je "iskustvo rođenja je samo površno sličan NDE" i hipoteza je opovrgnuta jer je uobičajeno da oni rođeni carskim rezom dožive tunel tijekom NDE.[12] Michael Shermer također je kritizirao hipotezu "nema dokaza za infantilna sjećanja bilo koje vrste. Nadalje, porođajni kanal ne izgleda kao tunel i osim toga gl3ava djeteta je normalno spuštena i oči su mu zatvorene." [13] Članak u recenzirani APA časopis Psychology of Consciousness sugerirao je da su Grofovi pacijenti možda doživjeli lažna sjećanja na rođenje i prije rođenja.[14]

Utjecaj na druge istraživače

Suradnja Grofa i Richarda Tarnasa započela je ranih 1970-ih, kada se Tarnas preselio na Institut Esalen u Big Suru, u Kaliforniji, kako bi pod Grofovim pokroviteljstvom napisao svoju disertaciju o psihodeličnoj terapiji. Oni istražili novi način razumijevanja vremena i sadržaja iskustava koja se susreću u holotropnim stanjima svijesti, što Tarnas naziva "arhetipska kozmologija".[15]

Utjecaji u popularnoj kulturi

• Grof je radio kao konzultant za specijalne efekte u iskustvenim sekvencama znanstvenofantastičnog filma MGM Brainstorm.
• Radio kao konzultant za specijalne efekte u znanstvenofantastičnom filmu Millennium 20th Century Fox.
• Godine 1992. bio je konzultant za BMW muzej “Horizonti u vremenu” u Münchenu.
• Grof je prikazan u filmu Entheogen: Awakening the Divine Within, dokumentarcu iz 2006. o ponovnom otkrivanju začaranog kozmosa u modernom svijetu.[16]
• Godine 2020. objavljen je dokumentarni film The Way of the Psychonaut, koji istražuje Grofov životni rad i doprinose transpersonalnoj psihologiji.[17]
• Spomenuo ga je i Fraiser u poznatoj TV emisiji, 1. sezona, 2. epizoda.

Izvori

1. ^ "Jubilejní diamantový Bludný balvan - Prof. MUDr. Stanislav Grof, M.D., Ph.D." sisyfos.cz. Archived from the original on March 10, 2021. Retrieved March 10, 2021.
2. ^ "Bronzový Bludný balvan v kategorii jednotlivců za rok 2000 - MUDr. Stanislav Grof". sisyfos.cz. Archived from the original on March 10, 2021. Retrieved March 10, 2021.
3. ^ Kaczorowski, Aleksander (trans. Figiel, Joanna) (05.12.2018). A Communist LSD Trip: The Story of Czechoslovak Acid. przekroj.pl
4. ^ Grof, Stanislav (2016) Realms of the Human Unconscious: Observations from LSD Research Souvenir Press Ltd ISBN 9780285643666
5. ^ Rowan, John (2005). The Transpersonal: Spirituality in Psychotherapy and Counselling. Taylor & Francis. p. 39. ISBN 978-1583919873.
6. ^ Cortright, Brant (1997). Psychotherapy and Spirit: Theory and Practice in Transpersonal Psychotherapy. SUNY Press. p. 100. ISBN 978-0791434666.
7. ^ Wiber, Ken (1998). The Eye of Spirit: An Integral Vision for a World Gone Slightly Mad. Shambhala. p. 165. ISBN 978-1570623455.
8. ^ Grof 1988, p. 38.
9. ^ Jump up to:^{a b} Grof 1988, p. 39.
10. ^ Butler 2014, p. 9.
11. ^ Blackmore, Susan. (1991). Near-Death Experiences: In or out of the body?. Skeptical Inquirer 16: 34-45.
12. ^ French, Chris. (2005). Near-Death Experiences in Cardiac Arrest Survivors. Progress in Brain Research 150: 351-367.
13. ^ Shermer, Michael. (1997). Why People Believe Weird Things: Pseudoscience, Superstition, and Other Confusions of Our Time. Henry Holt and Company . p. 80 ISBN 0-8050-7089-3
14. ^ Patihis, Lawrence; Burton, Helena J. Younes (2015). "False memories in therapy and hypnosis before 1980". Psychology of Consciousness: Theory, Research, and Practice. 2 (2): 153–169. doi:10.1037/cns0000044.
15. ^ Grof, Stanislav (2019). The Way of the Psychonaut, Volume II. Santa Cruz, CA: Multidisciplinary Association for Psychedelic Studies. ISBN 978-0887065415.
16. ^ Mann, Rod (Director) (2006). Entheogen: Awakening the Divine Within. Critical Mass Productions. OCLC 181630835. Archived from the original (DVD video) on November 11, 2012. Retrieved November 19, 2012.
17. ^ https://www.thewayofthepsychonaut.com/^{[bare URL]}

Knižni izvori

• Butler, Renn. 2009. Archetypal Astrology and Transpersonal Psychology: The Research of Richard Tarnas and Stanislav Grof (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 30. lipnja 2014.
• Butler, Renn. 2014. Pathways to Wholeness. Muswell Hill Press. London. ISBN 9781908995049
• Grof, Stanislav. 1980. LSD Psychotherapy. Hunter House.
• Grof, Stanislav. 1988. The Adventure of Self-Discovery. Dimensions of Consciousness and New Perspectives in Psychotherapy and Inner Exploration. SUNY Press. ISBN 9780887065408

Literatura

1. Grof, Stanislav (2019). The Way of the Psychonaut: Encyclopedia for Inner Journeys.
2. Howe, ML & Courage, ML (2004). Demystifying the beginnings of memory. Developmental Review, 24(1), 1-5.
3. Jacobson, B, Eklund, G, Hamberger, L, Linnarsson, D, Sedvall, G & Valverius, M (1987). Perinatal origin of adult self-destructive behavior. Acta Psychiatrica Scandinavica, 76(4), 364-71.

Vanjske poveznice

• Službena stranica
• Stanislav Grof u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)