Nicolas Flamel
Ovo je glavno značenje pojma Nicolas Flamel. Za druga značenja pogledajte Nicolas Flamel (razdvojba).
Nicolas Flamel (Pontoise, 1330. – Pariz, 1417.), francuski bilježnik i alkemičar. Njegov je život i djelovanje postumno postalo dio legende, jer mu se pripisuje navodno otkrivanje kamena mudraca.
Prema tradiciji, tajnu otkrivanja alkemijske vještine naučio je od Leona, židovskog preobraćenika, na putu u Santiago de Compostelu.[1] Nakon smrti stekao je reputaciju najuspješnijeg europskog alkemičara, koji je uspio napraviti kamen mudraca i postići besmrtnost.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Nicolas Flamel je živio i djelovao u Parizu kao prepisivač te je na taj način došao u kontakt s rijetkim knjigama i dokumentima. Oko 1360. godine nabavio je alkemijsku knjigu oslikanu čudnim slikama.[2] Na naslovnici bilo je napisano zlatnim slovima:
Abraham Židov, vladar, svećenik, levit, astrolog i filozof, obraća se narodu židovskome kojega gnijev Božji razasu među Galima.[1]
Budući da je knjiga bila napisana na hebrejskom, Flamel se dugo vremena mučio da otkrije njen sadržaj. Naposljetku je, na putu u Španjolsku, sreo jednog židovskog preobraćenika koji mu je protumačio ono što je pisalo u knjizi. Koristeći se knjigom, navodno je, nakon tri godine rada, 17. siječnja 1382. godine, točno u podne, uspio izvesti alkemijski pokus pretvorbe žive u čisto srebro. Jedini svjedok toga sumnjivog uspjeha bila je njegova supruga Perrenelle.[2]
Uskoro je postao štičenikom princeze Blanche d'Evreux od Navarre, kasnije supruge francuskog kralja Filipa VI., koja je i sama bila poznata kao "stručnjak u kemijskim znanostima".[3]
Navodno je, kao rezultat uspješnih alkemijskih pretvorbi, stekao znatno bogatstvo. Početkom 15. stoljeća, posjedovao je, samo u Parizu, više od dvadeset kuća i parcela.[3] Veći dio svog bogatstva, a jer nije imao djece, utrošio je čineći dobra djela. Zajedno sa ženom osnovao je četrnaest bolnica, sedam crkava i tri kapelice.[2][3]
Flamel je umro 1417. godine, no s vremenom se proširila legenda o tome da on i njegova žena nisu umrli, već da su otkrili tajnu besmrtnosti, čemu pridonosi činjenica da im je grobnica prazna.
U popularnoj kulturi[uredi | uredi kôd]
- Nicolas Flamel spominje se u fantastičnoj knjizi J. K. Rowling Harry Potter i Kamen mudraca, iako se ne pojavljuje kao lik.
- Nicolas Flamel spominje se i u zbirci knjiga Michael Scott Tajne besmrtnog Nicholasa Flamela, tu se pojavljuje kao stvaran lik koji pomaže dvama blizancima kako bi spasili svijet od mračnih starijih.
Bilješke[uredi | uredi kôd]
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Baigent, Michael i Leigh, Richard, Eliksir i kamen: nasljeđe magije i alkemije, Zagreb, 2000. ISBN 953-6716-11-9
- Grdenić, Drago, Alkemija, Zagreb, 2003. ISBN 978-953-222-137-9 nevaljani ISBN