Obvezno pravo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Obvezno pravo je u kontinentalnom pravnom sustavu dio građanskog prava (prema pandektnom sustavu građanskog prava), a obuhvaća pravna pravila kojima se uređuju oni društveni odnosi u kojim je jedna strana (vjerovnik) ovlaštena od druge strane (dužnika) tražiti neku činidbu, a druga strana je tu činidbu dužna izvršiti. Ti društveni odnosi se nazivaju obveznim odnosima, a u njih stupaju pravni subjekti povodom činidaba ili predmeta obveze.

Obvezno pravo obično se dijeli na:

  • opći dio
  • posebni dio:
    • ugovorni odnosi
    • izvanugovorni odnosi

Načela obveznog prava[uredi VE | uredi]

Načelo savjesnosti i poštenja[uredi VE | uredi]

Načelo bonae fidei (bona fides = dobra vjera) Načelno se uzima u obzir tek u pretorskom (honorarnom) pravu, jer se po starom civilnom pravu (ius civile; ius Quiritium) pravne obveze tumače po načelu teorije očitovanja.

Načelo jednake vrijednosti činidaba[uredi VE | uredi]

Načelo govori kako je potrebno da je nastanak obveze uvjetovan time da se za činidbu očekuje određena činidba, koja za vjerovnika predstavlja ekvivalentnu vrijednost.

Načelo zabrane uzrokovanja štete[uredi VE | uredi]

Načelo dužnosti ispunjenja obveze[uredi VE | uredi]


Scale of justice.png Nedovršeni članak Obvezno pravo koji govori o pravu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.