Oleg Blohin

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Oleg Blohin
Pressekonferenz nach dem Fußballländerspiel Österreich-Ukraine (01.06.2012) Oleh Blochin1.jpg
Osobne informacije
Puno ime Oleg Volodimirovič Blohin
Rođen 5. studenog 1952.
Visina 180 cm
Pozicija napadač
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1969. - 1988.
1988. - 1989.
1989. - 1990.
Dinamo Kijev
Vorwärts Steyr
Aris Limassol
Ukupno
0433 0(211)
0041 000(9)
0022 000(5)
0496 0(225)
Reprezentativna karijera
1972. - 1988. Sovjetski Savez 0112 00(42)
Trenerska karijera
1990. - 1993.
1993. - 1994.
1994. - 1997.
1997.
1997. - 1998.
1998. - 1999.
2000. - 2002.
2003. - 2007.
2007. - 2008.
2011. - 2012.
2012. - 2014.
Olympiakos
PAOK Solun
Ionikos Pirej
Čornomorec Odesa, savjetnik
PAOK Solun
AEK Atena
Ionikos Pirej
Flag of Ukraine.svg Ukrajina
FK Moskva
Flag of Ukraine.svg Ukrajina
Dinamo Kijev
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Oleg Volodimirovič Blohin (ukr. Оле́г Володи́мирович Блохі́н) (Kijev, 5. studenog 1952.) – bivši ukrajinski nogometaš i trenutačno trener.

Najveći dio igračke karijere, proveo je igrajući za Dinamo Kijev. Rekorder je po broju nastupa i golova u nogometnoj ligi Sovjetskog Saveza. U 432 nastupa zabio je 211 golova. S klubom je osvojio 8 prvenstava i Kup pobjednika kupova 1975. i 1986. Zabio je u oba finala.

Rekorder je po broju nastupa i golova za nogometnu reprezentaciju Sovjetskog Saveza. U 112 nastupa zabio je 42 gola. Nastupio je na Svjetskom prvenstvo 1982. i 1986. Na oba je zabio jedan gol. Jedan je od prvih igrača Sovjetskog Saveza, koji je igrao u inozemstvu. Igrao je za austrijski Vorwärts Steyr i ciparski Aris Limassol.

Nakon završtka karijere trenirao je grčke klubove Olympiakos, AEK, PAOK i Ionikos. Bio je izbornik Ukrajine od 2003. do 2007. S reprezentacijom se plasirao na Svjetsko prvenstvo 2006., što je bio prvi nastup za Ukrajinu. Došli su do četvrtfinala i izgubili od kasnijih pobjednika Talijana. Odstupio je nakon što se Ukrajina nije uspjela plasirati na Europsko prvenstvo 2008. Bio je trener Moskve u sezoni 2007./'08., a nakon toga postao je sportski direktor ukrajinskog kluba Čornomerec Odesa.

Bio je saborski zastupnik u ukrajinskom parlamentu u dva mandata. Bio je u braku s Irinom Deriuginom, svjetskom i europskom prvakinjom u ritmičkoj gimnastici. Razveli su se, imaju jednu kćer.

Bio je proglašen najboljim europskim nogometašem 1975. godine. Devet puta proglašen je najboljim igračem Ukrajine i tri puta najboljim igračem Sovjetskog Saveza. Bio je najbolji strijelac sovjetske lige pet puta.

Povodom 50. godina UEFE, Ukrajinski nogometni savez proglasio ga je 2004., za najboljeg igrača Ukrajine u posljednjih 50 godina.

Povezani članci[uredi VE | uredi]