Ukrajinci
Izvor: Wikipedija
 |
svibanj 2006. |
| Ukrajinci (Українці) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Ukupno pripadnika | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| > 50 milijuna (2009.) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Značajna područja naseljavanja | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
 Ukrajina 37.541.700 [1] |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Jezik | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| ukrajinski, ruski | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Vjera | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Pravoslavci (većina) Grkokatolici (manjina) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Povezane etničke grupe | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Slaveni, Istočni Slaveni |
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.png){kind=small}
.svg){kind=small}
Ukrajinci (ukr. Українці / Ukrajinci), do 20. stoljeća poznatiji kao Rusini (ukr. Русини / Rusyny), su jedna od tri istočnoslavenske nacije nastanjene u Ukrajini, Rusiji, Bjelorusiji i susjednim područjima.
Ukrajinci pripadaju grupi slavenskih naroda sa izraženijim srednjoeuropskim (pribaltičkim) mentalitetom koji se donekle razlikuje od susjednog poljskog ili ruskog. Stara povijest ukrajinskog naroda, još je od antičkog razdoblja kreirala njihovu zasebnu nacionalnu kulturu i specifičan ukrajinski mentalitet koji je bio intenzivno povezan sa dva recipročno kontrasna podneblja: starogrčkim i skandinavskim. Ukrajinski narod se kulturološki konsolidirao već tijekom 10. i 11. stoljeća u sklopu Kijevske Rus'i te je kao takav do 13. stoljeća bio dominantan ostalim susjednim narodima. Mnogi kulturološki elementi u poljskom, bjeloruskom i ruskom društvu preuzeti su upravo od Ukrajinaca.
Uz naglašeno poštovanje prema prirodi i njezinim blagodatima, treba spomenuti da su žene u ukrajinskom društvu tradicionalno imale uvažavan status i nerijetko su bile uključene u društvena zbivanja sve do uspostave Sovjetskog Saveza. Danas se Ukrajinci smatraju otvorenim, dobronamjernim i tolerantnim ljudima, te su izrazito ponosni na svoju nacionalnu kulturu, koja se usprkos višestoljetnim restrikcijama, smatra jednom od najbogatijih, ali i najstarijih europskih kultura. Proces rusifikacije tijekom posljednja tri stoljeća ostavio je poseban trag na svjetonazor ukrajinskog stanovništva prije svega u jugoistočnoj Ukrajini koja je nakon Staljinove represije naknadano naseljavana ruskim stanovništvom.
Današnji Ukrajinci, do 18. stoljeća službeno su bilježeni starijim etnonimom Rusini (lat. Ruteni), a potom kao Malorusi u sklopu izgradnje Ruskog imeprija. Nakon Ruske revolucije u 20. stoljeću, svojom voljom službeno su prihvatili ime Ukrajinci prema staroslavenskoj riječi ukrajina (matična zemlja); koja je prvi puta zabilježena u 12. stoljeću, označavajući samu maticu srednjovjekovne države Kijevske Rus'i. Takva društvena i politička odluka službenog preimenovanja i prihvaćanja imena Ukrajinci uslijedila je s ciljem očuvanja srednjovjekovnog ukrajinskog identiteta i ograđivanja u procesu vrlo dinamične asimilacijske politike ruskog cara Petra I. započete još početkom 18. stoljeća.
Sadržaj |
[uredi] Migracije naroda
Prastari stanovnici Ukrajine bili su Tripiljci, a naseljavali su područje zapadne i središnje Ukrajine između 3500. i 2000. godine prije nove ere. U sklopu antske zajednice tijekom 5. i 6. stoljeća započinje se formirati ukrajinski etnos kakav danas poznajemo, a ukrajinska plemena tada su trajno nastanila prostore današnje istočne Poljske, sjeverne Ukrajine, južne Bjelorusije i zapadne Rusije, odnosno prostor između srednjeg toka rijeke Visle i gornjeg toka rijeke Donec. Te prostore Ukrajinci su u većini naseljavali sve do 16. stoljeća kada ispočetka kozačke skupine počinju aktivno naseljavati današnju jugoistočnu Ukrajinu i susjedne dijelove Ruske Federacije.
Slavenska plemena Duljibi, Poljani, Derevljani, Siverjani i Uliči (djelomično Tiverci i Bijeli Hrvati) čine glavninu etnosa današnjeg ukrajinskog naroda. Tijekom stoljeća, unatoč stalnim navalama susjednih naroda i kultura, Ukrajinci su očuvali svoj zaseban bogat staroslavenski identitet. To se između ostalog očituje u razvijenom jeziku, europskom mentalitetu te u bogatoj materijalnoj i duhovnoj kulturi. Znatan dio teritorija današnje Ukrajine bio je naseljen drugim narodima za vrijeme seoba, a potom od 16. do 19. stoljeća. U seobi naroda sudjelovali su sami Ukrajinci, potom Rusi, Poljaci, Bjelorusi, Litavci, Nijemci, Mađari, Grci, Bugari, Židovi i drugi narodi. Znatan utjecaj na formiranje multietničnosti suvremene ukrajinske kulture imale su u recentnije doba i poljska te djelomice ruska i austrijska kolonizacija ukrajinskih zemalja. Iako malobrojni, Krimski Tatari također imaju poseban kulturni značaj u ukrajinskoj povijesti.
Brojnost Ukrajinaca u Ukrajini nije se mijenjala samo pod utjecajem prirodnih čimbenika, nego i zbog nacionalne politike susjednih država, posebno u Ruskom imperiju tijekom 18. i 19. stoljeća. Ukrajina je duži niz godina bila pod ruskom vlašću, a kasnije i pod sovjetskom, koja se manifestirala ciljanim ograničavanjem socijalnog i kulturnog razvitka ukrajinskog naroda. S druge strane, Rusi su upijali bogatu ukrajinsku kulturu, to se danas primjećuje u više kulturnih odnosno umjetničkih sfera. Isto tako, kao posljedica migracijske politike, naglo se povećao broj Rusa u nacionalnom sastavu stanovništva istočne Ukrajine. Za vrijeme Sovjetskog Saveza, u vremenu industrijalizacije Ukrajine, a pogotovo poslije Drugog svjetskog rata, njihov se broj povećao tri puta i on danas iznosi nešto više od 7 milijuna. Poslije proglašenja neovisnosti Ukrajine dogodile su se promjene u njezinu nacionalnom sastavu. Migracija Ukrajinaca iz cijelog SSSR-a i povratak Krimskih Tatara i Nijemaca deportiranih tijekom rata rezultirali su povećanjem njihova broja u sastavu stanovništva. Smanjio se broj Židova, koji su emigrirali u Izrael, zapadne europske države i SAD.
Povijesna asimilacijska politika: Prema povjesnoj dokumentaciji, najstariji zapisani nazivi za Ukrajince su Rusini (Rusyny, Rusyči i Rusy; ovaj posljednji od Rus’, ali ne od današnje Rusije), što će se na latinskom pisati Rutheni ili Russi. Naziv Ukrajinci počinje se intenizivnije koristiti tek u 18. stoljeću, a predstavlja mlađi etnonim zasebnog slavenskog naroda koji se razlikovao još u sklopu moćne srednjovjekovne države Kijevske Rus'i. Naziv moderne države Ukrajine prvi puta je dokumentiran u Kijevskoj kronici 1187. godine. U sklopu povijesne asimilacijske politike, Ukrajincima je dodjeljeno nekoliko imena tijekom okupacije njihove države, posebno u vrijeme Ruskog imperija. Vlast u Moskvi ih je nazvala Čerkezi prema kozačkom gradiću Čerkez, a u sklopu asimilacijske politike cara Petra I. dodjeljeno im je ime Malorusi. Ipak, gotovo kompletan ukrajinski narod samostalno je tijekom 20. stoljeća usvojio svoj mlađi etnonim Ukrajinci (prema vlastitoj zemlji) s ciljem očuvanja zasebnog srednjovjekovnog identiteta koji je direktno povezan s Kijevskom Rus'i. Njihova zemlja Rus' službeno je postala poznata kao Ukrajina.
Stariji ukrajinski etnonim: Stariji ukrajinski etnonim Rusini iz 10. stoljeća, najstarije je kolektivno ime jednog istočnoslvenskog naroda i pretpostavlja se da je taj naziv u početku nastao kao posljedica mješanja vikinških i ukrajinskih plemena te njihovih međusobno povezanih riječi. U početku se radilo samo o ukrajinskom plemenu Poljanima i manjim grupacijama varjaških zapovjednika. Kijevski Rusini tijekom 10. stoljeća su porobili i stvorili saveze sa susjednim ukrajinskim plemenima s prostora Ukrajine (Derevljanima, Duljibima, Uličima, Siverjanima, zatim Tivercima i Bijelim Hrvatima), nakon čega su svi bili poznati pod istim imenom Rusini-Rusiči ili prema imenu vlastite države europski vladari su ih oslovljavali srednjovjekovnim Rusima (ne današnji Rusi). Ostala susjedna istočnoslavenska plemena do 14. stoljeća su koristila plemenske nazive, a Rusini su ih u sklopu iste države zvali rus’kim narodom, želeći time naglasiti da pripadaju njihovom teritoriju u sklopu Kijevske Rus’i.
[uredi] Manjinska politika i dijaspora
Ukrajinska država jamči poštovanje i ravnopravno sudjelovanje osoba svih nacionalnosti u svim segmentima ukrajinskoga društva, te im pomaže u uklanjanju bilo kakvih teškoća. Zakonodavno tijelo i Ustav osiguravaju sva osnovna prava i slobodu nacionalnih manjina. Pravo na egzistenciju, kulturu i jezik (uključujući obrazovanje na materinjem jeziku) osigurani su člancima 10., 11., 22. (o nedopuštanju smanjivanja postojećih prava i sloboda nacionalnih manjina), 53. i 119. Ustava te zakonima O jezicima i O nacionalnim manjinama.
Vrhovno vijeće Ukrajine je 1997. godine potvrdilo međunarodnu Konvenciju o zaštiti nacionalnih manjina, koja je tako, u skladu s Ustavom Ukrajine, postala dijelom nacionalnog zakonodavstva. Sljedeći je korak u uvođenju međunarodnog standarda na području osiguranja prava nacionalnih manjina i ratifikacija Europske povelje o jezicima nacionalnih manjina, a poslana je Vrhovnom vijeću na razmatranje. Zakoni posvećeni zaštiti prava nacionalnih manjina postali su sastavni dio svih dogovora o dobrosusjedskim odnosima, prijateljstvu i suradnji između Ukrajine i susjednih država.
Ukrajinska dijaspora
Danas izvan Ukrajine živi preko 14 milijuna etničkih Ukrajinaca ili više od 16 milijuna osoba koje imaju ukrajinsko porijeklo. Od osamostaljenja Ukrajine, iselilo je preko 4 milijuna ljudi, uglavnom Ukrajinci, potom Rusi i Židovi. Dok su Rusi i Ukrajinci u većini naseljavali ostale europske zemlje, Židovi su preselili u matičnu državu Izrael. Naglo iseljavanje Ukrajine, uz ekonomske i druge društvene probleme, pratio je vizni režim u vrijeme Sovjetskog Saveza, koji je iseljavanje stanovništva držao pod svojevrsnom kontrolom, slična situacija je zadesila i Rusku Federaciju odnosno Rusiju.
Popis Ukrajinaca u Rusiji predstavlja poseban slučaj s obzirom da je poznato da danas tamo živi između 5 i 8 milijuna etničkih Ukrajinaca gdje se dio njih tako ne izjašnjava zbog posljedica povijesnih okolnosti. Prema popisu iz 2004. u Rusiji živi najmanje 4.350.000 etničkih Ukrajinaca, a pretpostavlja se da će taj broj rasti i dalje. Neslužbeno, preko 2.200.000 Ukrajinaca živi u Kazahstanu, nešto manje od 2.000.000 u SAD-u, te preko 1.000.000 u Kanadi. U Hrvatskoj danas ima oko 2.000 Ukrajinaca i oko 2.400 Rusina, koji su se do 1996. godine bilježili kao jedna nacionalna manjina Rusini-Ukrajinci.
[uredi] Religija Ukrajinaca
Danas je u Ukrajini registrirano preko dvadeset i dvije tisuće religioznih zajednica s preko osamdeset kršćanskih naziva. Pravoslavci čine najveću skupinu vjernika odnosno 83.7% od ukupnog broja stanovnika. Ukrajinska pravoslavna crkva dijeli se i pripada Kijevskom patrijarhatu, koji svoju samostalnost započinje 1989. godine kada se izdvaja iz Ukrajinske pravoslavne crkve koja pripada Moskovskom patrijarhatu. Unatoč jakoj kršćanskoj tradiciji u Ukrajini, vrijeme boljševizma i sovjetskog režima, ostavilo je vrlo vidljive tragove. Stoga danas znatan dio Ukrajinaca nije kršten i pretpostavlja se da negdje oko 38% sebe smatra ateistima. Početkom 20. stoljeća osnovana je Ukrajinska autokefalna crkva, koju je Staljin potom odmah ukinuo, ali se ona održala među mnogobrojnim ukrajinskim iseljeništvom. Danas se ta crkva obnavlja zajedno sa službenom Ukrajinskom pravoslavnom crkvom.
Ukrajinskom crkvenom ustroju treba dodati i ukrajinske Grkokatolike ili Unijate koji potječu od unije rimokatoličke i pravoslavne crkve proglašene na Brestovskom sinodu 1596. godine. Ukrajinci su joj se ogorčeno suprostavljali u 17. stoljeću, posebno ukrajinski kozaci, ali je Unijatska crkva postala ukrajinskom nacionalnom crkvom u Haličini (Galicija). Grkokatolici su 1946. ponovno nasilno sjedinjeni sa svojom pravoslavnom braćom u Sovjetskoj Ukrajini, ali je crkva i dalje postojala u ilegali, uz potporu stotina tisuća vjernika u iseljeništvu. Danas se i ona vratila u Ukrajinu, zatraživši konfiscirane zgrade i ostalu imovinu, te predstavlja dodatno bogatstvo ukrajinske povijesti i kulture. Danas Grkokatolici imaju mnogo sagrađenih crkava izvan Ukrajine, dio grkokatoličkih svećenika zbog mučne povijesti inzistirao je na rusinskoj posebnosti, kako se nebi našao u sklopu komunističke diktature, prije i poslje Drugog svjetskog rata.
[uredi] Tradicija i običaji
Običaji ukrajinskog naroda povezani su između ostalog s tradicijskim pogledom na svijet, koji se oblikovao stoljećima i sačuvao mnogo obreda koji potječu još od prije kršćanskih vjerovanja. Obredi se dijele na dva osnovna tipa: obiteljski i kalendarski. Obiteljski obredi obilježavali su značajne prijelazne trenutke u životu čovjeka, a kalendarski su obilježavali značajne trenutke u prirodi ili u ljudskoj djelatnosti. Svaki tradicijski blagdan i svaki obred usko su povezani s narodnim vjerovanjima. Obredi pri rođenju bili su popraćeni magičnim djelovanjem i različitim simbolima, jer je tajanstvenost nastanka života pripadala osobito delikatnim sferama. Svatovi su jedan od najzanimljivijih događaja, koji praćen glazbom, pjevanjem, plesom i igrama, poprima karakter šireg narodnog veselja. Najdramatičniji trenutak vjenačanja bio je obred pokrivanja, koji je simbolizirao prijelaz mlade u društvo udanih žena.
Bojanje i ukrašavanje ukrajinskih jaja vrlo je cijenjen običaj u Ukrajini i poznat je širom svijeta, a Ukrajinci imaju običaj vjerovati da jaja imaju pozitivan utjecaj na jačanje duhovne svijesti zbog toga jer zimi zemlju drže toplijom, a ujedno simboliziraju novi život koji se budi u proljeće. Mnogo je sličnih mitoloških vjerovanja u Ukrajini, vrlo simpatičnih i bajkovitih, po čemu su ukrajinske priče vrlo zanimljive. Ukrajinske priče korijene vuku iz davne prošlosti, o čemu svjedoče brojna mitološka obilježja i animističko shvaćanje svijeta. Teme ukrajinskih priča vrlo su raznolike: priče o prirodi i životinjama, o svakodnevnici, one su šaljive, magične i pustolovne. Arhaična obilježja svijesti izrazito se ističu u lijepim pričama, u kojim je najčešće riječ o čudesnim događajima, borbi dobra i zla, kušnji i junačkim pothvatima na putu k budućoj nevjesti.
[uredi] Glazba i foklorna umjetnost
Narodna kultura i umjetnost Ukrajinaca s pravom se smatraju jednom od najbogatijih baština kulture europskih naroda. Ukrajinski folklor ističe se bogatstvom žanra i savršenstvom forme, pjesništvom i sofisticiranom lirikom, dubokom filozofijom i vatrenošću. Usmena predaja stoljećima je bila jedini način generaliziranja životnog iskustva ukrajinskog naroda, utjelovljenje narodne mudrosti, pogleda na svijet i ideale. Folklor je postao ogledalom ne samo najvažnijih povijesnih događaja Ukrajine, počevši od doba kneževina, nego je sačuvao i brojne arhaične poganske mitove i simbole, koji se često skrivaju pod okriljem kršćanske tradicije. Zahvaljujući folklornoj baštini, današnje generacije Ukrajinaca mogu saznati o načinu života svojih predaka i zamišljati njihove blagdane i radne dane ispunjene zanosnim običajima. Ukrajinska folklorna tradicija može se svrstati u dva osnovna tipa: glazbeno-pjesnički (pjesme, ukrajinske "dume" (balade), popijevke itd.) te prozni tip (bajke, legende, anegdote itd.). U sklopu glazbeno-pjesničkog stvaralaštva ističu se obredni folklor te epsko i lirsko stvaralaštvo. Obredni folklor uključuje kalendarske i obiteljsko-obredne pjesme. Epskom stvaralaštvu pripadaju dume, povijesne i lirsko-epske pjesme (balade, kronike), a lirsko stvaralaštvo obuhvaća društvene pjesme i pjesme s tematikom iz svakodnevnog života.
Dume su najistaknutiji dio ukrajinskog vokalnog opusa. To su vokalno-instrumentalne kompozicije koje zahtijevaju dugogodišnju izobrazbu, izrazitu spretnost i dobro poznavanje tradicije. Prethodnice "duma" bile su "bilini", narodne epske pjesme o herojima, koje su se danas na području Ukrajine i europskog dijela Rusije donekle transformirale. Stručnjaci povezuju nastanak duma s prastarim oblikom ritualnog plača. One su kroz povijest prepričavale vojnički život kozaka, njihove ratove protiv osvajača, vojne pohode u turske zemlje i njihov život u središtu Ukrajine, uz rijeku Dnjepar. Tijekom 17. i 18. stoljeća izvođači duma i povijesnih pjesama, "kobzari", ujedinili su se u kobzarska bratstva (cehove). Takvi cehovi imali su svoj statut i pravila, strogu hijerarhiju i određeni repertoar pjesma. Kobzarstvo je u 17. stoljeću postalo časno zanimanje. Najmlađim rodom pjesničkog folklora smatraju se lirske pjesme, nastale između 16. i 19. stoljeća. Lirske pjesme grupiraju se u dvije velike skupine, socijalna grupa okuplja kozačke, novačke, seoske, najamničke i iseljeničke pjesme, dok obiteljska grupa okuplja ljubavne, ženstvene, humoristične, sirotinjske i dječje odnosno mladenačke pjesme.
Također poznati ukrajinski običaj su hahiljki, koji se danas priređuju na uskrsnim nedjeljama, a sastoje se od plesova, pjesama, igara i dramskih scena koji će po vjerovanju namamiti proljeće i otjerati zimu. Ovi obredi u poganska vremena odvijala su se u svetim lugovima, danas oko crkava ili oko groblja. Pjesma i plesovi pogrebni su kult i personificiraju pogreb za mraz i zimu. Oni također izazivaju rast bilja i pokušavaju osigurati obilnu žetvu kroz magičnu glazbu, riječi i pokrete tijela. U nekim drevnim hahiljki plesovima, plesači se kreću u krug imitirajući rotaciju sunca, dok drugi raznim gestama pokazuju stalnost čovjekovog postojanja na zemlji.
[uredi] Tradicionalna kuhinja
Klasična etnička kuhinja Ukrajinaca sastoji se od jela poznatih u njihovom jeziku kao kovbasa, vareniki, holubći, kapusta i nešto poznatiji boršč. Za vrijeme Uskrsa u uskrsnu košaricu stavljaju se bojana jaja u Ukrajini poznatija kao pisanki.
Ukrajinci su u pretežito ravničarskom stepskom prostoru otvorenih poljana, od davnih vremena zaokupljeni agrikulturom i odani su svojoj zemlji crnici i njenim izdašnim plodovima. Ukrajina, koju često zovu i smatraju žitnicom Europe, kruh smatra svetom hranom, jer je ukrajinsko žito stoljećima prehranjivalo ukrajinski narod i u najtežim trenucima kada su mnogi zapadni europljani gladovali. Vrlo stara tradicija nuđenja kruha i soli gostu datira unazad mnogo stoljeća. Gostima se kod Ukrajinaca nudi okrugli kruh (hljib) i sol (sil) na vezenom ručniku (ruščnik) uz tradicionalni domaćinov pozdrav Vitajemo! (Dobrodošli!).
Ovdje se ujedno vidi kulturni utjecaj starih Grka, koji su još prije 2000. godina nudili gostima kruh i sol. Razlog tomu je vrlo očit s obzirom da je prije oko 2500. godina , stara Ukrajina, tada Skitija, bila žitnica stare Grčke. Grčko tlo bilo je pogodno za vino i maslinu, ali ne i za žito. U ta stara vremena grčke kolonije Tiras, i recimo Panticapaeum (današnji Kerč) i Olbia su bile naseljene duž crnomorske obale Ukrajine. Ova tradicija simbolizira duboku vezu Ukrajine s korijenima napredne grčke kulture. Kruh i pšenica oduvijek su važan element u ukrajinskom životu, u kulturi i folkloru. Razni nacionalni kruhovi igraju značajnu ulogu u običajima i tradiciji ukrajinske kulture. Božićni, uskršnji, svadbeni i funeralni kruhovi zauzimaju središnje mjesto.
[uredi] Poznati Ukrajinci
| Ime i prezime | Mjesto i godina rođenja | Zanimanje | Društveni doprinos |
|---|---|---|---|
| Poznati Ukrajinci | |||
| Pilip Stepanovič Orlik | Ukrajina, Kosuta, 1672. | Hetman Ukrajine | Autor prvih europskih demokratskih ustava |
| Taras Grigorovič Ševčenko | Ukrajina, Morynci, 1814. | Pisac, umjetnik i humanist | Utemeljitelj moderne ukrajinske književnosti |
| Grigorij Savič Skovoroda | Ukrajina, Čornuhy, 1722. | Ukrajinski filozof, pisac i skladatelj | Pripadnik Kijevsko-mogeljanske akademije |
| Stepan Prokopovič Timošenko | Ukrajina, Špotivka, 1878. | Stručnjak za mehanički inženjering | Otac modernog mehaničkog inženjeringa |
| Igor Ivanovič Sikorskij | Ukrajina, Kijev, 1889. | Avio dizajner i izumitelj | Izumitelj helikoptera |
| Olga Kostjantinivna Kurilenko | Ukrajina, Berdjansk, 1979. | Foto model, glumica | Uloga u filmu Agent 007 - James Bond |
| Volodimir Palagnjuk (Jack Palance) | SAD, Hazle Township, 1919. | Hollywoodski glumac | Dobitnik američke nagrade Oskar |
| Ruslana Stepanivna Ližičko | Ukrajina, Ljviv, 1973. | Slobodni umjetnik, pjevačica | Pobjednica natjecanja Eurovizije 2004. |
| Ivan Jakovič Franko | Ukrajina, Nagujevyči, 1856. | Pisac, pjesnik i politički aktivist | Doprinos razvoju ukrajinske književnosti |
| Larisa Petrivna Kosač-Kvitka (LU) | Ukrajina, Novo-Volinjskij, 1871. | Pjesnikinja, spisateljica | Poznata ukrajinska spisateljica |
| Nikolaj (Mikola) Vasiljevič Gogolj | Ukrajina, Soročnici, 1809. | Književnik, predavač | Utemeljitelj modernog ruskog realizma |
| Konstjantin Vasilj Ostrockij | Bjelorusija, Turiv, 1526. | Ukrajinski plemić, političar | Autor prve istočnoslavenske Ostroške Biblije |
| Vasilj Mihajlovič Ivančuk | Ukrajina, Kopičinci, 1969. | Šahovski stručnjak | Pobjednik na Svjetskom šah. turniru 2004. |
| Jana Oleksandrivna Kločkova | Ukrajina, Simferopolj, 1982. | Sportska plivačica | Višestruka olimpijska (svjetska) pobjednica |
| Oleksandr Petrovič Dovženko | Ukrajina, Sosnecja, 1894. | Filmski redatelj i producent | Vodeći sovjetski filmski redatelj |
| Kvitka Volodimirna Cisik | SAD, New York, 1953. | Glazbena umjetnica (soprano) | Dve nominacije za američku nagradu Grammy |
| Sergej (Sergij) Nazarovič Bubka | Ukrajina, Luganjsk, 1963. | Atletičar u disciplini skok motkom | Osvojio je 6 uzastopnih svjetskih prvenstava |
| Dmitro Stepanovič Bortnjanskij | Ukrajina, Gluhiv, 1751. | Glazbeni skladatelj | Autor 6 opera i drugih poznatih djela |
| Valentin Petrovič Gluško | Ukrajina, Odesa, 1908. | Inženjer mehanike | Ključni znanstvenik u Svemirskoj utrci (20.st.) |
| Ime i prezime | Mjesto i godina rođenja | Zanimanje | Društveni doprinos |
[uredi] Izvori
- ↑ Popis 2001.
- ↑ Rusija (2001.)
- ↑ Kanada (2001.)
- ↑ SAD
- ↑ Kazahstan (2005.)
- ↑ Moldavija (engleski). CIA - The World Factbook (2007.).
- ↑ Argentina (španjolski). Ucrania.com.
- ↑ Bjelorusija (engleski). CIA - The World Factbook (2007).
- ↑ 9,0 9,1 Startseite (engleski). Statistisches Bundesamt Deutschland.
- ↑ Cittadini Stranieri. Popolazione residente per sesso e cittadinanza al 31 Dicembre 2005. Italia - Tutti i Paesi. (talijanski). Statistiche demografiche ISTAT (2005.).
- ↑ Instituto Nacional de Estadística: Avance del Padrón Municipal a 1 de enero de 2007. Datos provisionales. [1].
- ↑ Imigrantes do Leste (portugalski). Imigrantes.
- ↑ Latvia: Ethnic composition of resident population in regions, cities and districts at beginning of 2002 (engleski). emz-berlin.de (2002.).
- ↑ 14,0 14,1 Recensamant Romania 2002 (rumunjski). Agentia Nationala pentru Intreprinderi Mici si Mijlocii (2002.).
- ↑ Slovačka (engleski). CIA - The World Factbook (2007.). Preuzeto 2007-08-05.
- ↑ [http://life.undp.kg/main1.html National LIFE Strategy for Phase IV in Kyrgyzstan and Workplan for 2001-2004] (engleski). Life.
- ↑ Poland: Stock of foreigners (selected components) by major citizenships, 2000. (engleski). emz-berlin.de (2004.).
- ↑ "Ancestry by Birthplace of Parent(s)" Australia: 2001 Census. 2001.
- ↑ I. Umudlu (2001.). [http://www.eurasianet.org/resource/azerbaijan/hypermail/200103/0062.html Azerbaijan has preserved its `unique country' image because of the population's ethnic composition] (engleski). Ayna. Eurasianet. Preuzeto 2007-08-05.
- ↑ Lithuania: Population by ethnic nationality* (2001) (engleski). emz-berlin.de (2001.).
- ↑ Estonia (engleski). CIA - The World Factbook (2007.).
- ↑ "Data on immigrants in Greece, from Census 2001, Legalization applications 1998, and valid Residence Permits, 2004" migrantsingreece.org.
