Pariška pjesmarica

Pariška pjesmarica najstarija je poznata hrvatska pjesmarica, zapisana u Pariškom kodeksu Nacionalne knjižnice Francuske glagoljičnim pismom i dvama jezicima: crkvenoslavenskim su pisani dijelovi bogoslužja, a »narodnim« pučke popijevke. Pretpostavlja se da potječe iz 1380. godine. Pjesme prema jezičnim obilježjima pripadaju srednjodalmatinskoj ikavskoj čakavici, svojstvenoj za glagoljičke i neglagoljičke spomenike 14. stoljeća. Na sadržaj pjesmarice pozivao se u svojim djelima i Marko Marulić.

Literatura

• Malić, Dragica, 2011.: Odjeci najstarije hrvatske pjesmarice u Marulićevim stihovima Colloquia Maruliana 20 (20): 75-102. (Hrčak)

Nedovršeni članak Pariška pjesmarica koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.