Pindad SS1

Izvor: Wikipedija
Pindad SS1

Model Pindad SS1-M2
Vrsta jurišna puška
Država podrijetla Indonezija
Povijest uporabe
U službi 1991. - danas
U uporabi u Vidi korisnici
Ratovi Anti-gerilski ratovi u Istočnom Timoru, Acehu i Irian Jaya
Povijest proizvodnje
Projektant Fabrique Nationale
Projektirano 1991.
Proizvođač PT Pindad
Razdoblje proizvodnje 1991.
Inačice *SS1-V1
*SS1-V2
*SS1-V3
*SS1-V4
*SS1-V5
*SS1-R5 Raider
*SS1-M1
*Sabhara/Police V1-V2
*SBC-1
*serija SS2
Svojstva
Dužina 991 mm
Masa 4.01 kg (bez okvira)
Brzina 710 m/s
Streljivo 5.56x45 mm NATO
Brzina gađanja 700 metaka u minuti

Pindad SS1 (SS1 je indonezijska kratica za naziv: "Senapan Serbu 1", odnosno hrv: "jurišna puška 1") standardna je jurišna puška indonezijskih oružanih snaga. Kao i švedska jurišna puška Ak 5, i Pindad SS1 se temelji na belgijskoj pušci FN FNC no izvedene su neke modifikacije kako bi oružje bilo prilagodljivo tropskom području u Indoneziji. Pindad SS1 proizvodi indonezijska tvrtka PT Pindad iz Bandunga, sve pod licencom belgijske tvrtke Fabrique Nationale.

Ova jurišna puška dizajnirana je tako da zadovolji NATO standarde. Koriste ga indonezijske oružane snage, uključujući kopnenu vojsku, ratnu mornaricu i ratno zrakoplovstvo, kao i policija. U Indoneziji je uveden u službu 1991. godine.[1] To oružje trenutno je u fazi povlačenja te će biti zamijenjen novijim modelom Pindad SS2.[2]

Verzije[uredi | uredi kôd]

Pindad SS1 dostupan je u deset verzija:

*SS1-V1 V1 je osnovna varijanta, te ga koristi indonezijska kopnena vojska, uz standardnu duljinu cijevi i sklopivi kundak.[3]

*SS1-V2 Kompaktni karabin s kratkom cijevi.[4]

*SS1-V3 Model sa standardnom duljimom cijevi kao i model SS1-V1.[5]

*SS1-V4 Snajperska verzija[6] koja je slična modelu SS1-V1 osim što ima veću vatrenu moć, pa je učinkovit na daljinama srednjeg i dugog dometa. Radi na istome principu kao i ruski snajper Dragunov.

*SS1-V5 Najmanji model iz obitelji SS1, s dužinom cijevi od 252 mm, težinom od 3.37 kg te sklopivim kundakom. U vojsci ga koriste inženjeri, topništvo te neke specijalne postrojbe.[7]

*SS1-RD Raider To je pod-verzija modela SS1-V5, te je dizajnirana za posebne snage u vojsci, npr. neke grupacije bataljuna. SS1-R5 je laganiji te ima tanji dizajn što mu omogućava veću preciznost.[8] Koristi se za borbu na kratkim udaljenostima u džungli, planinama, močvarama, na moru te u urbanom ratovanju. Na SS1-R5 Raider može se montirati bajunet te razne vrste optike.

*SS1-M1 Ova verzija namijenjena je indonezijskom marinskom korpusu.[9] Poseban premaz ovoj jurišnoj pušci omogućava da izdrži morsku vodu te ne hrđa lako. Također, dizajnirana je tako da funkcionira iako se prethodno nalazila u pijesku ili blatu. Jurišna puška dostupna je u tri varijante:

  • SS1-M1 - s dugom cijevi i sklopivim kundakom
  • SS1-M2 - s kratkom cijevi
  • SS1-M5 Commando

*Sabhara/Police V1-V2 Verzija namijenjena za policiju. To je jedini model u SS1 seriji koji koristi kalibar 7.62x45 mm.[10]

*SBC-1 SBC-1 je varijanta modela SS1-V5, te je napravljen za indonezijsko tržište, te joj je ime "Senapan Bea Cukai". Ima pojedinačnu paljbu, umjesto automatske.

*SS2 serija Pindad SS2 novija je verzija te se namjerava uvesti u indonezijsku vojsku i policiju kao zamjena za starije modele iz serije SS1.

Korisnici[uredi | uredi kôd]

  • Indonezija: Pindad SS1 koriste specijalne jedinice Komando Pasukan Katak (Kopaska) i Komando Pasukan Khusus. U uporabi je i indonežanske vojske.[11]
  • Kambodža: oružje je uvezeno 1991.[12]
  • Mali: oružje namijenjeno za Mali zaplijenili su filipinski carinski službenici, kada je na brodu s destinacijom prema Maliju izvršen pretres, nakon dolaska u filipinske teritorijalne vode. Pronađeno je 100 komada jurišnih pušaka, verzije SS1-V1.[13] Prema riječima Fernandina Tuasona, carinske istrage i obavještajne službe dale su pouzdane informacije da određeni političari u Maliju (uglavnom Galils) namjeravaju koristiti oružje kako bi destabilizirali napore za predsjedničke izbore koji će se održati 2010.[14][15]
  • Nigerija[12]
  • Ujedinjeni Arapski Emirati: oružje je uvezeno 1992.[12]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Sanggup Menembakkan 800 Peluru Per Menit. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. veljače 2012. Pristupljeno 7. prosinca 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. Indonesian military may replace M-16 with local rifles
  3. PINDAD SS1-V1 ASSAULT RIFLE
  4. PINDAD SS1-V2 AUTOMATIC CARBINE
  5. PINDAD SS1-V3 ASSAULT RIFLE
  6. BFS News
  7. PINDAD SS1-V5 AUTOMATIC CARBINE
  8. SS1-R5. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. siječnja 2010. Pristupljeno 2. veljače 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  9. Un repaso a las armas ligeras de Pindad. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2013. Pristupljeno 7. prosinca 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  10. Sabhara Rifle. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. prosinca 2010. Pristupljeno 7. prosinca 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  11. Indonesian Army Favours Locally-Made Weapons: Chief of Staff
  12. a b c Cikal Bakal Senapan Serbu Nasional" Alutsista Dalam Negeri (Indonesia), 38. – 39. str.
  13. Pindad Akui Kirim Senjata ke Filipina dan Mali. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. kolovoza 2009. Pristupljeno 7. prosinca 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  14. Customs to probe alleged gunrunning bid. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. rujna 2009. Pristupljeno 7. prosinca 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  15. Ship, 54 high-powered guns seized in Bataan. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. siječnja 2012. Pristupljeno 7. prosinca 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatski vojnik (http://www.hrvatski-vojnik.hr). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatski vojnik.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]