Piscina Mirabilis
Piscina Mirabilis (latinski za "čudesni bazen") je starorimska cisterna na brdu Bacoli na zapadnom kraju Napuljskog zaljeva, južna Italija. Smatra se jednom od najvećih antičkih cisterni[1] koje su sagradili stari Rimljani,[2][3] u usporedbi s najvećim rimskim rezervoarom, Yerebatan Sarayi (poznata i kao Bazilika cisterna) u Istanbulu .
Pridjevak Mirabilis dao je toskanski pjesnik Francesco Petrarca iz 14. st. prilikom jednog od svojih posjeta.[4] [5]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Piscina Mirabilis izgrađena je pod Augustom vjerojatno da bi opskrbila vodom Classis Misenensis u obližnjoj luci Misenum, kojoj su bile potrebne velike količine svježe vode za samu bazu i za brodove. [6] Budući da se nalazi 1 km udaljen od rezidencijalnih i vojnih četvrti u Misenumu koje su ležale jedna uz drugu i koje je direktno napajala Aqua Augusta, također je moguće da je cisterna pripadala nekoj od mnogih luksuznih vila izgrađenih na ovom području, poput manjih cisterni Grotta della Dragonara i Cento Camerelle u blizini.
Piscina Mirabilis se opskrbljivala vodom iz Aqua Auguste, izgrađene nakon 33. pr. Kr., koja je dovela vodu do većine mjesta u okolici Napulja.
Niz od dvanaest malih komora s bačvastim svodom dodan je na sjeveroistočnoj strani krajem 1. do početka 2. stoljeća kako bi se povećao iskoristivi kapacitet [7] i izgrađen u opus mixtum i opus vittatum. U jednom od njih nalazi se pod od cocciopesta s mozaičkim teserama u obliku labirinta i središnjom bijelom intarziranom pločom s polikromiranim pločicama od vapnenca, za koju se čini da potječe iz starije faze.[8]
Cisterna je sigurno bila izvan upotrebe kada je Aqua Augusta uništena između 4. i 5. stoljeća nove ere.[3]
O njegovoj monumentalnosti svjedoče dimenzije: visoka 15 m visoka, dugačka 72 m i široka 25 m. Kapacitet joj je 12,600 m3,[1] odnosno 12,6 milijuna litara, ili otprilike veličine 5 olimpijskih bazena.
Izgrađena je kao neka vrsta hipostilne dvorane[9] na četverokutu kako bi se dobila četiri reda od dvanaest križnih stupova u redu koji dijele unutarnji prostor na pet dugih lađa i trinaest dvorišta (baš kao da je katedrala, otuda i lokalni nadimci "vodene katedrale"[3] ili " katedrale u Bacoliju "[2]). 48 stupova podupire bačvasti zasvođeni strop pokriven krovnom terasom od opus caementiciuma i popločan vodootpornim opus signinumom.
Piscina je imala dva ulaza (AA), stubište poduprto trima lukovima[4] u sjeverozapadnom kutu i jednim u jugoistočnom, trenutno zatvorenom. Jedino od dva stubišta (CC) koje još omogućuje pristup glavnoj lađi je sjeverozapadno stubište. S obzirom na nepostojanje rupa vidljivih izvana, pretpostavlja se da je voda dovedena kroz cijevi koje dolaze sa sjeverozapadnog ulaza (D). U sredini kratkog središnjeg broda nalazi se bazen (BB) dubok 1,1 m, izdubljen u podu i s ispustom na jednom kraju,[7] koji je služio kao tzv. piscina limaria (kupka za otpatke, tj. bazen za taloženje i drenažu[7]) za dekantiranje, čišćenje i povremeno pražnjenje cisterne. Voda je izvučena odozgo pomoću drevnih hidrauličkih sustava, iskorištavanjem rupa u bačvastim svodovima.
Zidovi i stupovi bazena su u opus reticulatumu, s pribjegavanjem opekama za zidove i tufelli[10] za stupove. Potonji su hidroizolirani cocciopestom i tehnikom glačanja uglova kroz rubnjake postavljene na njihovoj bazi.
Voda se iz cisterne ispumpavala pomoću strojeva smještenih na krovnoj terasi cisterne, koja je u 1. stoljeću nove ere proširena dodavanjem niza od 12 potpornih bačvastih prostorija na sjeverozapadnoj strani.[9]
Korišteni materijali[2][uredi | uredi kôd]
Za izgradnju cisterne rimski su inženjeri u to vrijeme miješali sirovi tuf (izvađenog iz napuljskog žutog tufa, proizvedenog erupcijom u Flegrejskim poljima prije otprilike 15 000 godina), slatku vodu hidratiziranog vapna i cocciopesto, potonji karakteriziran mješavinom vapna, pucolana i dijela koji čine razbijene pločice, cigle i zgnječena keramika, koji mogu dati vapnu hidrauličnost. Iznimno je zanimljiv sastav mješavine cementa ljepila, koji nastaje reakcijom vapna, cocciopesta, kalcita, gipsa i tobermorita.
Prva restauracija dogodila se u prvoj polovici 20. stoljeća i bila je više usmjerena na konsolidaciju nekih stupova i svodova od tufa i popunjavanje nekih pukotina. Prvi dokumentiran u arhivu Soprintendenze je završetak iskopavanja spomenika između 1910. i 1926., nakon čega je uslijedila konsolidacija oštećenih zidova. Godine 1926. izvršena je sanacija oštećenja drugog i trećeg potpornog luka u vrijeme prve lađe, plohe stupova sanirane su žbukom od vapna i lokalnog pucolana, a zidovi novim umetcima od opus reticulatum. Godine 1929. izvedeni su radovi na pristupnom stubištu obloženom slojem cementa i cocciopesta debljine 3 cm. Godine 1936. radovi na konsolidaciji oštećenih lukova nastavljeni su rekonstrukcijom nedostajućih dijelova svodova, zatim popravkom ekstradosa cementom i betonom. Nakon ove obnove tek 2007. godine realiziran je novi projekt učvršćenja i hidroizolacije krovne terase spomenika.
Pristup[uredi | uredi kôd]
Drevna cisterna je u privatnom vlasništvu, ali je otvorena za javnost.
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
Daljnje čitanje[uredi | uredi kôd]
- Paoli, Paolo Antonio. (1768). Antiquitatum Puteolis Cumis Baiis Existentium Reliquiae. Avanzi delle antichità esistenti a Pozzuoli, Cuma e Baja . Napoli: [sn ], Anno ACNMDCCLXVIII (s punim skeniranim knjigama dostupnim na Njemačkom arheološkom institutu (iDAI) ), ao tekstovi povezani s Expl. fol. 34 & Tab. LXI [11]
- De Feo, Giovanni i De Gisi, Sabino i Malvano, Carmela i De Biase, O. (2010.). Najveći rezervoari vode u antičkom rimskom svijetu i “Piscina Mirabilis” u Misenumu . Znanost i tehnologija o vodi: Opskrba vodom. vol. 10, broj 3, str. 350–358. Izdanje IWA Publishing, 2010.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b The Piscina mirabilis. Naples: Life, Death, and Miracles. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. svibnja 2017. Pristupljeno 7. lipnja 2017.
- ↑ a b c Cucco, Mauro. Piscina Mirabile. bacoli.it (talijanski). Pristupljeno 26. ožujka 2023.
- ↑ a b c Piscina Mirabilis - Bacoli. www.piscinamirabilisbacoli.it (engleski). Pristupljeno 25. ožujka 2023.
- ↑ a b Lucio. 20. srpnja 2017. Piscina Mirabilis, perla archeologica di Bacoli. Napoli Turistica (talijanski). Pristupljeno 26. ožujka 2023.
- ↑ La Cattedrale dell'Acqua: alla scoperta della Piscina Mirabilis -. Meravigliosa Campania tour e gite scolastiche | turismo scolastico | (talijanski). 12. siječnja 2023. Pristupljeno 26. ožujka 2023.
- ↑ De Feo, G. & Napoli, R. M. A. 2007 Historical development of the Augustan aqueduct in Southern Italy: twenty centuries of works from Serino to Naples. Water Sci. Technol. Water Supply 7(1), 131–138
- ↑ a b c Piscina Mirabilis - Miseno. www.cir.campania.beniculturali.it (talijanski). Inačica izvorne stranice arhivirana 7. ožujka 2016.
- ↑ De Feo, G.; Napoli, R.M.A. 1. ožujka 2007. Historical development of the Augustan Aqueduct in Southern Italy: twenty centuries of works from Serino to Naples. Water Supply. 7 (1): 131–138. doi:10.2166/ws.2007.015. ISSN 1606-9749
- ↑ a b De Feo, Giovanni & De Gisi, Sabino & Malvano, Carmela & De Biase, O. (2010). The Greatest Water Reservoirs in the Ancient Roman World and the “Piscina Mirabilis” in Misenum. Water Science & Technology: Water Supply. vol. 10, issue 3, pp 350–358. Publication by IWA Publishing, 2010.
- ↑ Esposito, Daniela. 1998. Tecniche costruttive murarie medievali: murature 'a tufelli' in area romana (talijanski). L'ERMA di BRETSCHNEIDER. ISBN 978-88-7062-982-8
- ↑ Paoli, Paolo Antonio. 1768. Remains of the Antiquities Existing in Puteoli, Cumae, and Baiae (translated). Pdf available at the Library of Congress (USA) (talijanski i latinski). Naples. Pristupljeno 3. travnja 2023.
