Ples kod Moulin de la Galette

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Pierre-Auguste Renoir, Le Moulin de la Galette.jpg
Ples kod Moulin de la Galette
Pierre-Auguste Renoir, 1876.
ulje na platnu
131 × 175 cm
d'Orsay, Pariz
Portal: Likovna umjetnost

Ples kod Moulin de la Galette (francuski: Bal du Moulin de la Galette) je slavna i ambiciozna impresionistička slika francuskog slikara Pierre-Augustea Renoira iz 1876. god., nastala samo dvije godine poslije prve izložbe impresionista. Slika je prvi put predstavljena na trećoj izložbi impresionista 1877. godine i proslavila se kao proslava sreće i blagostanja.

Ona prikazuje plesače okupane sjajnim popodnevnim svjetlom u dvorištu ispred plesne dvorane Moulin de la Galette (Mlin od palačinaka) u pariškoj četvrti Montmartre. Ova dvorana za ples subotom popodne je za vrijeme lijepog vremena organizirala popularne plesove u svom vrtnom dvorištu i bila je pojmom užitka srednje klase, ali i mjesto na zlu glasu jer su se tu nudile i prostitutke. No, na Renoirovoj slici nema ni naznake tom neugodnom ozračju koji bi narušio idilično ljetno poslijepodne, u kojemu sunce lukavo kroz grane, ali i upaljene svjetiljke, u mrljama svjetlosti obasjavaju izletnike s djecom u nedjeljnoj odjeći koji razgovaraju i mlade ljubavnike koji plešu u srednjem planu i jedini su svjesni umjetnikovih pogleda.

Renoirova uljena skica za slavnu sliku, 64 x 84 cm, Ordrupgaard, Kopenhagen
Detalj s Renoirovom prijateljicom i modelom, Estelle

Renoir je romantizirao radničku klasu, svoje najčešće klijente, prikazavši ih kroz portrete i figure svojih mladih prijatelja i modela (Estelle, u prugastoj plavo-rozoj haljini, sjedi na klupi u prvom planu, dok se oko stola nalaze Renoirovi prijatelji: Lamy, Norbert Goeneutte i Georges Riviere; a u pozadini plešu: Gervex, Cordey, Lestringuez, Lhote, te Margot i španjolski slikar Solares y Cardenas[1]). Česti u Renoirovim slikama iz ovog razdoblja, ovi privlačni članovi srednje klase su prikazani u stanjima opuštenog druženja, u smijehu, plesu i razgovoru.[2]. Nevinost njihovog flertovanja ne narušava prisutnost djece u lijevom kutu, dok je njihova opuštenost naglašena slobodnom neformalnom kompozicijom. Naime, slika je pažljivo spletena ne rasporedom figura nego cjelokupnim dojmom, svjetlošću koja prodire kroz grane i načinom na koji je Renoir potezima kista protkao plesače i cijelo platno valovima plave i ljubičaste.

Ova idilična slika bezbrižnog doba nevinosti, svojevrsnog raja, zgodno utjelovljuje Renoirovo poimanje umjetnosti:

Wikicitati „Za mene slika treba biti ugodna stvar, razigrana i lijepa, upravo tako – lijepa! Dovoljno je neugodnih stvari u životu bez potrebe da ih stvaramo više.”
([2])

Od 1879. do 1894. god. slika je bila u posjedu francuskog slikara Caillebottea, a nakon njegove smrti je pripala Francuskoj Republici kako bi se pokrili troškovi njegova pokopa. Od 1896. do 1929. god. slika je visila u Luksemburškom muzeju (Musée du Luxembourg) u Parizu, te potom u Louvreu, da bi 1986. god. bila izložena u muzeju d'Orsay gdje se nalazi i danas.

Renoir je naslikao i manju verziju iste slike (78 × 114 cm), koja se nalazi u privatnom vlasništvu. Nju je dugo posjedovao John Hay Whitney, čija je udovica 1990. god. prodala za 78 milijuna $ na aukciji u kući Sotheby's u New Yorku, i to počasnom predsjedniku tvrtke Daishowa, Saitōu Ryōeiu iz Japana. U to vriejeme, to je bila najskuplja prodata slika na svijetu. Saito je izazvao opći bijes javnosti kada je objavio kako će ova slika, zajedno s Portretom Dr. Gacheta od van Gogha koju je kupio na istoj aukciji, nakon njegove smrti biti spaljena prilikom kremacije. No, kada su Saito i njegova tvrtka zapali u financijske probleme slika je tajnom aukcijom prodana nepoznatom kupcu[3] Iako se ne zna zasigurno, pretpostavlja se kako je u posjedu švicarskog kolekcionara.

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Ples kod Moulin de la Galette
  1. Pierre Courthion, Impressionism, Harry N. Abrams Inc., New York, 1977., str. 112. ISBN 0-8109-2067-0
  2. 2,0 2,1 Marilyn Stockstad, Art History vol. 2, Pearson Education Ltd., 2005., New Jersey, str. 985.-986. ISBN 0-13-145527-13
  3. Carolyn Kleiner, Van Gogh's vanishing act, Mysteries of History, US News & World Report, 24. srpnja 2000. (engl.) Preuzeto 21. siječnja 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]