Ivan Tolj (1901.)

Izvor: Wikipedija
Inačica 6591589 od 28. veljače 2023. u 15:18 koju je unio Plamen (razgovor | doprinosi)

Ivan Tolj (Veljaci, 18. ožujka 1901.Vinkovci, srpanj 1945.) bio je ustaški časnik.

Životopis

Rođen je u mjestu Veljaci, Bosna i Hercegovina. Nakon proglašenja NDH, travnju 1941. imenovan je za predstojnika Kotarske oblasti Vinkovci i upravitelja Gradskoga redarstva, a potom i Ispostave Župske redarstvene oblasti u Vinkovcima. Prethodno je bio na mjestu predstojnika Župske redarstvene oblasti u Sarajevu.[1]

Bio je zadužen za uhićenja Židova i njihovo prikupljanje u sabirnim logorima na području istočne Slavonije i Srijema. To su mu dopuštale ovlasti dodijeljene već 18. srpnja 1942., kad je Eugen Dido Kvaternik, u svojstvu zapovjednika UNS-a, „otvorenom zapovijedi” priopćio župskim upravnim i redarstvenim tijelima da Tolj može poduzeti „sve mjere potrebne za rješavanje židovskog pitanja” na području Velike župe Vuka, ali i obližnjih velikih župa (Baranja, Livac-Zapolje i Posavje). Nakon što su transporti odgođeni za sredinu kolovoza središnjim državnim tijelima i župskim redarstvenim oblastima ponovno je priopćeno da je Ivan Tolj voditelj mjera sabiranja Židova u priviremena „sabirališta”, među koje je spadalo i naselje (geto) Tenja kraj Osijeka.[2]

Vinkovci su za represivni aparat NDH, ali i Trećeg reicha, imali veliku važnost jer su bili željezničko čvorište kroz koje je prolazilo nekoliko lokalnih i međunarodna pruga iz smjera Beograda i Zemuna prema Zagrebu. Velika župa Vuka obuhvaćala je najveći dio Srijema, te je Ivan Tolj ondje, očito imajući na umu tamošnje Židove te blizinu tako važne željezničke pruge, organizirao i rad privremenoga sabirnog logora na nogometnom igralištu kluba Cibalije.[3] Internirao je preko 400 vinkovačkih Židova pod vedrim nebom, nakon čega je pristupio sabiranju Židova po Srijemu.[4] Bio je osobno uključen i u akciju sabiranja i transportiranja preko 200 Židova s područja Vukovara u Vinkovce tijekom srpnja i kolovoza 1942. godine.[5] Svi Židovi sabrani u Vinkovcima uskoro su vagonima upućeni u smrt u logorima Jasenovac i Auschwitz.

Krajem 1944. pobjegao je iz Vinkovaca, ali je 1945. uhvaćen i osuđen na smrt.

Izvori

  1. Rajka Bućin, “Transport upućen u Auschwitz iz Vinkovaca u kolovozu 1942. i sudbina srijemskih i bijeljinskih Židova za vrijeme Drugoga svjetskog rata”, u Časopis za suvremenu povijest, br. 2, Zagreb, 2021., 616. str.
  2. Isto, 617. str.
  3. Isto, 617. str.
  4. Isto, 636. str.
  5. Isto, 628. i 629. str.