Potnia Theron
Potnia Theron (stari grčki: [hɛː pót.ni.a tʰɛː.rɔ ̂ ]) ili Gospodarica životinja široko je rasprostranjeni motiv u drevnoj umjetnosti iz mediteranskog svijeta i drevnog Bliskog istoka, prikazujući središnju ljudsku ili čovjekoliku žensku figuru koja drži dvije životinje, po jednu sa svake strane. Iako veze između slika i koncepata u različitim drevnim kulturama ostaju vrlo nejasne, takve slike često naziva grčkim izrazom Potnia Theron, bez obzira na kulturu podrijetla.
Homer taj izraz prvi put koristi kao deskriptor Artemide[1] i često se koristi za opisivanje ženskih božanstava povezanih sa životinjama. Riječ Potnia, što znači ljubavnica ili dama, bila je mikenska grčka riječ koju je naslijedio klasični grčki, s istim značenjem, srodna sanskrtskom patnī.
Najstariji takav prikaz, Sjedeća žena iz Çatal Höyüka, skulptura je od gline iz Çatal Höyüka u modernoj Turskoj, izrađena oko 6000 godina pne. Ovaj je motiv češći u kasnijoj bliskoistočnoj i mezopotamskoj umjetnosti s muškim likom, zvanim Gospodar životinja.
Homerov spomen Potnije Theron odnosi se na Artemidu; Walter Burkert opisuje ovo spominjanje kao "dobro utvrđenu formulu".[2] Za božanstvo tipa Artemida, "Gospodaricu životinja", često se pretpostavlja da je postojalo u pretpovijesnoj religiji i često se naziva Potnia Theron, a neki znanstvenici postavljaju vezu između Artemide i božica prikazanih u minojskoj umjetnosti.[3][4]
Rani primjer talijanske Potnia theròn nalazi se u Museo civico archeologico di Monte Rinaldo[5] u Italiji: tanjur ilustrira božicu koja nosi dugu haljinu i drži se za ruke s dvije lavice.
U Eneidi[6] Vergilije spominje da je unutar Psihrine špilje na Kreti živjela božica Kibela čiju su kočiju vukla dva lava.
-
Artemis Orthia u uobičajenom stavu Potnije Theron na Ex-voto bjelokosti, (Nacionalni arheološki muzej u Ateni) -
-
Minojska božica s dvije lavice (vrsta se prepoznaje po čupavim repovima)
Vidi također[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Homer, Iliad, Book 21, line 468. Perseus Digital Library. Pristupljeno 13. travnja 2020..
Tὸν δὲ κασιγνήτη μάλα νείκεσε πότνια θηρῶν Ἄρτεμις ἀγροτέρη, καὶ ὀνείδειον φάτο μῦθον...
- ↑ Burkert, Walter. 1987. Greek Religion. Harvard University Press
- ↑ Fischer-Hansen, Tobias. 2009. From Artemis to Diana: the goddess of man and beast. Museum Tusculanum Press
- ↑ Roller, Lynn E. 1999. In search of god the mother: the cult of Anatolian Cybele. University of California Press
- ↑ Monte Rinaldo - Rete Museale dei Sibillini. Retemusealedeisibillini.it. Pristupljeno 11. travnja 2018.
- ↑ Virgil, Aeneid Book 3, lines 110-113. Perseus Digital Library
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Douglas Van Buren, E. "Talijanski fiktivni antefiksi iz Πότνια θηρῶν". U: Revue des Études Anciennes. Tome 24, 1922, br. 2. str. 93–100. DOI: https://doi.org/10.3406/rea.1922.2200 ; www.persee.fr/doc/rea_0035-2004_1922_num_24_2_2200
- Kourou, Nota. "Likovi i kultovi Potnije u ranom željeznom dobu Egeja i Cipra". U: Cahiers du Centre d'Etudes Chypriotes. Svezak 45, 2015. Hommage à Jacqueline Karageorghis. str. 181–199. DOI: https://doi.org/10.3406/cchyp.2015.1633 ; www.persee.fr/doc/cchyp_0761-8271_2015_num_45_1_1633