Ratimir

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Ratimir je bio knez Panonske Hrvatske u prvoj polovici 9. stoljeća.

Vladao je u vrijeme kad je porasla snaga Bugara na istoku, te su zavladali i Srijemom. 827. njihov je knez Mortag zaratio protiv Franaka, a čini se da Ratimir u tom ratu sudjeluje kao bugarski vazal. Bugari tada brodovima prodiru Dravom do Štajerske, a možda i Koruške. Stoga je car Ludovik I. Pobožni 828. smijenio furlanskoga markgrofa Balderika, a marku podijelio na četiri nove grofovije. Budući da su Bugari u međuvremenu u osvojenim krajevima postavili sebi vjerne vladare, vjerojatno je i Ratimir vladao kao bugarski vazal.

829. godine ponovno se spominje bugarsko brodovlje na Dravi, a s franačke strane tada vojsku predvodi budući car Ludvig Njemački. Ipak, Franci ne uspijevaju nadjačati Slavene, čemu vjerojatno pridonose i podjele unutar Franačke nakon što su se protiv Ludovika Pobožnog podigli njegovi sinovi, dok ga 833. nisu zatvorili u samostan, a zemlju podijelili između sebe.

Potom se kod Ratimira sklonio nekadašnji nitranski velikaš Pribina, koji ušao u neprijateljstvo sa svojim bivšim zaštitnikom, franačkim markgrofom Ratbodom. Ovaj stoga traži od Ludviga Njemačkog da odobri rat protiv Ratimira, što ovaj i dozvoljava 838. godine. Ratimir je, čini se, našao spas u bijegu, a Pribina je pobjegao u Primorsku Hrvatsku, pa se ponovno pomirio s Ratbodom.

Nakon toga više nije bilo franačkih napada, zbog novih Ludvigovih sukoba s ocem, a onda i s bratom Lotarom, a Panonskom Hrvatskom neko će vrijeme u ime Franaka vladati tuđi slavenski knezovi Pribina i Kocelj s područja današnje zapadne Mađarske (Blatonski Koštel).

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Annales regni Francorum inde ab a. 741 usque ad a. 829, qui dicuntur Annales Laurissenses maiores et Einhardi. Herausgegeben von Friedrich Kurze. XX und 204 S. 8°. 1895. Nachdruck 1950.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Rudolf Horvat, Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.), Zagreb 1924.
  • Nada Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1975.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]