Razgovor:Atentat u Narodnoj skupštini 1928.

To gradivo pripada pod četvrti razred srednjih škola, znači gradivo za maturu. -- Bugoslav (razgovor) 19:44, 7. srpnja 2010. (CEST)

Milan Stojadinović kao izvor?

U dijelu članka pod Verbalni sukobi nalazi se i ova rečenica: Sukob je nastao kad je on uzviknuo: Za ovu zemlju ja sam i svoju krv prolio!, na što ga je dr. Ivan Pernar ironično upitao da kaže koliko je litara prolio, da mu nadoknade u zlatu.

Da li je za to izvor iz knjige "Ni rat - ni pakt, Jugoslavija između dva rata." Milana Stojadinovića?

Naime, u knjizi Zvonimira Kulundžića "Atentat na Stjepana Radića" na stranici 496. autor piše: "Nadalje, sam povod, kako ga to prikazuje Stojadinović, iz osnova je izmišljen i svjesno falsificiran. Niti je Pernarovoj upadici povod bio Račićev uzvik 'Za ovu zemlju ja sam i svoju krv prolio', niti je taj navod sadržajno "tačan", kao što to tvrdi Stojadinović, niti je Pernar dobacio Račiću: 'Pa dobro, onda kaži koliko si krvi prolio, pa da ti platimo u zlatu.'. (Pernar je dobacio: 'Opljačkao si begove!')."

Isto, na stranici 494. Kulundžić piše: "...Stojadinović prelazi na izvještaj o atentatu, iako nije bio njegov očevidac (jer je bio u Parizu)."

Mislim, i to treba uzeti u obzir kada se bude popravljao članak. Rovoobo oboovoR 13:10, 5. siječnja 2011. (CET)

Kao urednik srpske wikipedije mogu da potvrdim da je deo o Pernarovoj izjavi da 'plati krv u zlatu' neistinit. Dnevne novine Politika su prenele celokupan stenogram sednice, I jedino što je Pernar dobacio jeste 'Opljačkao si begove!' i to tek pošto je, kao i ostali članovi Seljačko-Demokratske koalicije bio izrevoltiran Račićevom optužbom za izdaju: „Ima nekoliko godina, otkad je trebalo da se naša država konsolidira, kad je trebao naš narod da iskoristi, što je stekao u ratu svojim junaštvima i vernošću prema saveznicima. Sve dotle je jedan deo naroda upotrebljavao, što je najgore, klevete da ometa sređenje, i izdavao interese našeg naroda i ove naše države." Možda se ta razmena dogodila na nekoj drugoj sednici, ali bez jasnog dokaza kada se to dogodilo, ne možemo je uzimati za ozbiljno.

Interesuje me izvor vezan za obraćanje Stjepana Radića, kada transkript u Politici govori da se on na toj sednici nije oglašavao i da je samo stoički slušao i odbijao da bude isprovociran izlaganjima Tome Popovića i Puniše Račića (čiji je cilj, po mom skromnom mišljenju, upravo bio to - isprovocirati Radića kao povod za atentat).— Prethodni nepotpisani komentar napisao je 86.61.126.53 (razgovor • doprinosi) 11:13, 17. studenog 2012.

Sve je to lijepo što Vi želite nešto reći, ali bilo bi lijepo kad biste nam to sve napisali na hrvatskom jeziku. Kubura (razgovor) 22:07, 1. prosinca 2012. (CET)

Taj dio o krvi i plaćanju u zlatu potječe iz te Stojadinovićeve knjige Ni rat - ni pakt.... Stojadinović uopće nije bio u skupštini toga dana pa ostaje pitanje odakle je on to izvadio? Ni Rudolf Horvat ni Zvonimir Kulundžić ni Josip Horvat to nemaju u njihovim opisima događaja. Kulundžić (na str. 494. knjige Atentat na Stjepana Radića) se zadržava na Stojadinovićevom tekstu koji bi mogao poslužiti i kao školski primjer falsificiranja historije - bez ikakvog obzira na same historijske dokumente.

Ovdje se Stojadinović citira kao da je to tako i bilo:

 »- Ko god bude pokušao da se stavi između mene i Pernara - poginuće!

Tu prekidamo muk koji je dugo prekrivao ovu scenu.

Uplićemo zapis iz Stojadinovićevih memoara, koji otkrivaju uzrok Račićeve jarosti - kolika je "cena" srpskih žrtava.

U međuvremenu, dr Ninko Perić se izgubio. U stenogramu piše da je sednica prekinuta u 11.20. A šta se događalo u onih paklenih pet minuta, do časa kad je Đivo Višić uleteo u klub i sav usplahiren zavikao:

- Pucaju, pucaju! Ima mrtvih i ranjenih!

"Uzmi reč natrag!

Uzmi reč natrag!"

Puniša, kao što rekosmo, zatražio je satisfakciju od dr Perića, koji je jedva izustio "prekidam sednicu" i volšebno nestao. Onovremeni izveštači tvrde da nisu čuli te njegove reči. Evo ključnog razloga zašto je Račić zatražio satisfakciju, zašto se razjario:

Hrvatski narodni poslanik Ivan Pernar, koji se nalazio u klupi preko puta govorničke tribine, dobacio (je) ironično: "Pa, dobro, onda kaži koliko si litara krvi prolio pa da ti platimo u zlatu..." Puniša zastade, u lice mu pođe krv i sav izbezumljen povika nekoliko puta:

- Uzmi reč natrag!

- Uzmi reč natrag!

Mesto da povuče uvredu, Pernar se samo osmehnu i okrete glavu na drugu stranu.

Tačno u 11.25 zapraštali su hici.«

[1]

Inače u članku se miješaju izvadci iz skupštinskih transkripata od 20. lipnja i od prije. Npr. sukob između Račića i Jakova Jelašića bio je dan prije, 19. lipnja. (Zvonimir Kulundžić, "Atentat na Stjepana Radića", str. 312.-315.) Isto, prvi govornik 20. lipnja bio je Ivan Pucelj a drugi Sava Kosanović pa Svetozar Pribićević (Zvonimir Kulundžić, str. 344.-346.).

Dijelovi članka Podizanje tenzija i Tragično krvoproliće preuzeti su (99%) iz R. Horvatove knjige Hrvatska na mučilištu, str. 388.-390.--Rovoobo Razgovor 10:37, 3. prosinca 2012. (CET)

Fotografija atentata

Postoji dio u knjizi Zvonimira Kulundžića (Atentat na Stjepana Radića, Stvarnost, Zagreb, 1967.) koji dovodi u pitanje fotografiju atentata [2] koja se ovdje koristi. U toj knjizi na str. 375. stoji:

»Kako sve okolnosti govore, fotografija koja bi pokazivala bilo koji detalj samoga zločina - ne postoji. (Ona fotografija koja se objavljuje kao takva i na kojoj je čovjek u svijetlu odijelu, okrenuvši se fotoaparatu leđima, pao trbuhom preko klupe, predstavlja momenat kada ministri bježe iz svojih klupa prigodom insceniranog atentata na Milana Stojadinovića, dne 6. III 1936)«--Rovoobo Razgovor 02:43, 22. prosinca 2012. (CET)