Silazak u podzemlje

Silazak u podzemlje (katabaza, starogrčki: κατάβασις, od κατὰ "dole” i βαίνω "ići”) je komparativnomitološki mitem prisutan u različitim religijama diljem svijeta, uključujući kršćanstvo. Heroj ili božanstvo gornjeg svijeta putuje u donji ili podzemni svijet odnosno u zemlju umrlih te se vraća, često s traženim predmetom, voljenom osobom ili uzvišenim znanjem. Sposobnost da još za života uđe u carstvo umrlih te se odande vrati, dokaz je da klasični heroj posjeduje izniman status veći od smrtnika. Božanstvo koje se vraća iz podzemlja, demonstrira eshatološke teme poput cikličke naravi vremena i egzistencije ili pobjede nad smrću i mogućnosti besmrtnosti.^[1]

Katabaza[uredi | uredi kôd]

Jedno značenje katabaze (hrv. silazak, povratak) jest epska konvencija herojeva putovanja u podzemni svijet.^[2] Primjerice, u grčkoj mitologiji Orfej ulazi u podzemlje da bi vratio Euridiku u svijet živih.

Većina se katabazâ zbiva u nadnaravnu svijetu poput hada ili pakla. Tako se u Nekiji, jedanaestoj knjizi Odiseje, opisuje Odisejev silazak u podzemlje. No katabaza se može odnositi i na putovanje kroz druge distopijske predjele poput onih na koje Odisej nailazi tijekom svojeg 20-godišnjeg putovanja iz Troje natrag na Itaku. Pilar Serrano^[2] dopušta upotrebu pojma katabaza za obuhvat kratkih ili kroničnih boravaka u podzemlju, uključujući ovdje i Lazara te Kastora i Poluksa.

Mitološki likovi[uredi | uredi kôd]

Mitološki likovi koji posjećuju podzemlje jesu:

Starosumerski:

Enkidu, na pločici Epa o Gilgamešu, obično se smatra kasnijim dodatkom priči
Gilgameš, silazi u podzemlje da bi susreo Utnapištima tijekom potrage za besmrtnošću
Inana, silazi u podzemlje s darovima da bi prošla kroz sedam vrata podzemlja

Staroegipatski

Oziris, egipatski bog (vidi još egipatska Knjiga mrtvih)
Merire, mađioničar iz Vandierova papirusa (Posener, 1985.)

Starogrčki i starorimski:

Adonis/Tamuz, oplakuje ga i potom spašava njegova družica/majka Afrodita/Inana/Ištar
Dioniz, bog koji spašava Semelu iz hada^[3] i ponovo u svojoj ulozi kao patron kazališta
Heraklo, za svoj dvanaesti posao pri kojem također spašava Tezeja
Hermo, bog koji iz hada spašava Perzefonu
Orfej, da bi iz hada spasio Euridiku
Perzefona i Demetra
Psiha
Odisej
Eneja, da bi razgovarao sa svojim ocem u Enejidi
Tezej i Piritoj, pokušavaju oteti Perzefonu; u tome ne uspijevaju, a jedino Tezeja spašava Heraklo

Judeokršćanski

Nordijski i finski:

Odin
Baldr
Hermod
Helreið Brynhildar
Lemminkäinenovo spašavanje iz Tuonele koje poduzima njegova majka

Velški

Pwyllov silazak u Annwn u velškom Mabinogionu
Preiddeu Annwfn, ekspedicija kralja Arthura u Annwfn po pripovijesti iz Taliesinove knjige

Ostali

japanska mitologija: Izanagi i Izanami u Yomi
majanska mitologija: Hunahpu and Xbalanque, majanski herojski blizanci
mahajanski budizam: silazak bodhisatve Kuan Jin u područje nalik paklu nakon što je u samilosti preuzela lošu karmu svojeg krvnika
vedska religija: Ušas (zora) oslobođena je iz Vale uz pomoć Indre
hinduizam: car Judhišthira silazi u Naraku
olonska mitologija (američkodomorodačka): Kaknu se bori s Tijelom Kamena
jorupska mitologija: Obatala, ustajući i umirući bog Ile Ifea, kulturnog centra Joruba
mongolska mitologija: Gesar-kan pokreće invaziju na carstvo Erlik da bi spasio dušu svoje majke.

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ David Leeming, The Oxford Companion to World Mythology (Oxford University Press, 2005.), p. 98. online; Radcliffe G. Edmonds III, Myths of the Underworld Journey: Plato, Aristophanes, and the 'Orphic' Gold Tablets (Cambridge University Press, 2004.) passim; Death, Ecstasy, and Other Wordly Journeys, uredili John J. Collins i Michael Fishbane (State University of New York, 1995.) passim; Bruce Louden, "Catabasis, Consultation, and the Vision: Odyssey 11, I Samuel 28, Gilgamesh 12, Aeneid 6, Plato's Allegory of the Cave, and the Book of Revelation," u: Homer's Odyssey and the Near East (Cambridge University Press, 2011.), pp. 197–221.
↑ ^a ^b Pilar González Serrano, "Catábasis y resurrección". Espacio, Tiempo y Forma, Serie II: Historia Antigua. Volume 12, pp. 129–179. Madrid, 1999.
↑ Robert Graves. The Greek Myths, 27. k, koji citira Pauzanijin Opis Grčke 2.31.2 Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. studenoga 2010. (Wayback Machine).

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Literatura[uredi | uredi kôd]

Janda, M., Eleusis, das indogermanische Erbe der Mysterien (1998.).
Rachel Falconer, Hell in Contemporary Literature: Western Descent Narratives since 1945, (Edinburgh University Press, 2005/07).
World of Dante, multimedijski website koji nudi talijanski tekst Božanstvene komedije, prijevod Allena Mandelbauma, galeriju, interaktivne karte, kronologiju, muzičke snimke i pretraživu bazu podataka.
Shushan, Gregory. 2009. Conceptions of the Afterlife in Early Civilizations Universalism, Constructivism and Near-Death Experience. New York & London, Continuum. ISBN 978-0-8264-4073-0

[1] David Leeming, The Oxford Companion to World Mythology (Oxford University Press, 2005.), p. 98. online; Radcliffe G. Edmonds III, Myths of the Underworld Journey: Plato, Aristophanes, and the 'Orphic' Gold Tablets (Cambridge University Press, 2004.) passim; Death, Ecstasy, and Other Wordly Journeys, uredili John J. Collins i Michael Fishbane (State University of New York, 1995.) passim; Bruce Louden, "Catabasis, Consultation, and the Vision: Odyssey 11, I Samuel 28, Gilgamesh 12, Aeneid 6, Plato's Allegory of the Cave, and the Book of Revelation," u: Homer's Odyssey and the Near East (Cambridge University Press, 2011.), pp. 197–221.

[Serrano99-2] Pilar González Serrano, "Catábasis y resurrección". Espacio, Tiempo y Forma, Serie II: Historia Antigua. Volume 12, pp. 129–179. Madrid, 1999.

[3] Robert Graves. The Greek Myths, 27. k, koji citira Pauzanijin Opis Grčke 2.31.2 Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. studenoga 2010. (Wayback Machine).

[1]

[2]

[3]