Siva ekonomija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Siva ekonomija, siva zona ili neformalni sektor, je izraz koji u najširem smislu označava ekonomske aktivnosti nad kojima država nema odgovarajući nadzor, odnosno koje se nalaze na rubu zakona ili u tzv. "sivoj" zoni. U užem smislu se pod time podrazumijevaju "normalne" ekonomske aktivnosti vezane uz obične robe i usluge, a koje nisu zakonski prijavljene, npr. angažiranje radnika na crno, neplaćanje poreza prilikom kupoprodaja i sl. U svakodnevnom govoru naziva se i "rad u fušu".

Siva ekonomija dio je gospodarstva, koji se ne pojavljuje u službenim statistikama. Takva ekonomija nije oporezovana, i ne pridonosi bruto domaćem proizvodu države. U zemljama u razvoju preko 70% ljudi radi u ovom obliku gospodarstva. Oni su samozaposleni, jer je teško naći nekoga da ih zaposli. Ljudi koji rade u ovom obliku ekonomije nemaju socijalnu pomoć ili socijalno osiguranje, koje država daje onima koji su porezni obveznici.

Ilegalna ekonomija kao tip ekonomske aktivnosti obično uključuje vrlo širok skup djelatnosti (proizvodnja i distribucija droge, prostitucija, kockanje, falsificiranje, prisilna naplata dugova, zelenaštvo, ucjene, otmice, reketaranje, krađa). Zbog ilegalnoga karaktera djelatnosti odgovarajuće robe i usluge prisutne u takvim tokovima ne bi smjele tretirati kao »dobra«, nego, naprotiv, trebale bi imati status u kategoriji društvenoga »zla«.[1]

Obično su većina zaposlenih u tom obliku ekonomije žene.[2] Šezdeset posto radnica u zemljama u razvoju su zaposlene u neformalnom sektoru.[3] Većina žena u zemljama u razvoju radi kod kuće, jer moraju voditi brigu o djeci, ili prodaju na ulici, a obje vrste rada klasificirane su u neformalni sektor.[4] Žene su obične te koje traže posao, a ne one koje zapošljavaju druge.

Prema procjeni Svjetske banke, oko 32 posto ekonomskih aktivnosti u Bugarskoj odvija se u sivoj zoni, a 29 posto u Rumunjskoj, za razliku od samo 7 posto u Austriji.[5]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://www.matica.hr/HRRevija/revija2006_2.nsf/AllWebDocs/Topic Preuzeto 21. ožujka 2013.
  2. UNRISD 2010. Gender inequalities at home and in the market. Chapter 4, pp. 5-33
  3. Beneria, Lourdes and Maria S. Floro 2006. Labor market informalization, gender and social protection: reflections on poor urban households in Bolivia, Ecuador and Thailand. In Shahra Razavi and Shireen Hassim (eds) Gender and social policy in a global context: uncovering the gendered structure of 'the Social'. pp. 193-216. New York: Palgrave Macmillan.
  4. Chen M 2001. Women in the informal sector: a global picture, the global movementí. SAIS Review 21(1).
  5. http://www.seebiz.eu/jedno-je-sigurno-siva-ekonomija-nastavit-ce-rast/ar-53717/ Preuzeto 21. ožujka 2013.

Vidi i:[uredi VE | uredi]