Bugarska
Izvor: Wikipedija
|
Република България |
|||||
|---|---|---|---|---|---|
|
|||||
| Geslo Съединението прави силата (Saedinenieto pravi silata) (bugarski: "U jedinstvu je snaga") |
|||||
| Himna Mila Rodino |
|||||
 |
|||||
| Glavni grad | Sofija | ||||
| Službeni jezik | bugarski | ||||
| Vlada | |||||
| - Predsjednik | Georgi Parvanov | ||||
| - Predsjednik Vlade | Bojko Borisov | ||||
| Neovisnost | 22. rujna 1908. | ||||
| Površina | 102. po veličini | ||||
| - ukupno | 110.910 km² | ||||
| - % vode | 0,3 % | ||||
| Stanovništvo | 91. po veličini | ||||
| - ukupno (2003) | 7.537.929 | ||||
| - gustoća | 69/km² | ||||
| BDP (PKM) | procjena 2006. | ||||
| - ukupno | 77.130 milijardi $ (68.) | ||||
| - po stanovniku | 10 400 $ (66.) | ||||
| Valuta | bugarski lev (100 stotinki) | ||||
| Pozivni broj | +359 | ||||
| Vremenska zona | UTC +2 UTC +3 ljeti |
||||
| Internetski nastavak | .bg | ||||
Bugarska (bug. България (Bălgarija)) država je u jugoistočnoj Europi. Glavni grad joj je Sofija. Graniči s Grčkom na jugu, Turskom na jugoistoku, Srbijom na zapadu, Makedonijom na jugozapadu i Rumunjskom na sjeveru. Na istoku izlazi na Crno more. Od 2007. godine članica je Europske unije.
[uredi] Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2001. Bugarska je imala 7.932.984 stanovnika. Broj stanovnika se smanjuje zbog niskog nataliteta i iseljavanja, tako da je Bugarska prije 26 godina, 1975., imala veći broj stanovnika. (8.729.666 prema popisu).
Prema vjeroispovijesti većina stanovništva je pravoslavne vjere, točnije, većina stanovništva su bili pripadnici Bugarske pravoslavne crkve.
Etnički sastav je bio sljedeći:
[uredi] Etničke grupe
Detaljniji članak o ovoj temi: Etničke grupe Bugarske
[uredi] Položaj
Bugarska se nalazi na važnom prometnom pravcu koji dolinom rijeke Marice povezuje srednju Europu s Malom Azijom i Bliskim istokom.
Prometno značenje ima i granična rijeka Dunav kojom se izvoze poljoprivredne sirovine, a važna je i za dobivanje energije.
Reljefno je Bugarska raznolik prostor. Okosnicu čini Marica sa svojom dolinom (Tračka). To su obradive površine na kojima, uz maritimne klimatske utjecaje s Egejskog mora, uspijevaju različite kulture (duhan, pamuk, povrće, riža, vinova loza, žitarice).
Južnije su stari Rodopi, bogati ugljenom i obojenim metalima. Osim rudarstva, stanovništvo se ovdje bavi i šumarstvom i ovčarstvom. Sjeverno od Marice nalazi se Stara planina ili Balkan koja je, suprotno nazivu, mladog, tercijarnog postanka. U brojnim zaštićenim kotlinama poznata je proizvodnja ruža i ružinog ulja koje se koristi u kozmetičkoj industriji.
Između Balkana i Dunava zaravnjena je Bugarska ploča. Na lesnim naslagama nastalo je plodno tlo gdje se uz umjerenu klimu razvila raznovrsna poljoprivredna proizvodnja.
U većim su gradovima industrijska postrojenja u kojima radi najveći dio bugarskog stanovništva. To su Plovdiv na Marici, Ruse na Dunavu, Varna i Burgas na crnomorskoj obali. Glavni grad Sofija (1,2 mil.st.) smješten je na prometnom pravcu koji iz Srednje Europe vodi na Bliski istok.
[uredi] Gospodarstvo Bugarske
Detaljniji članak o ovoj temi: Gospodarstvo Bugarske
[uredi] Administrativna podjela
Od 1999. godine Bugarska je podijeljena na 28 provincija ili oblasti. Od 1987. do 1999. godine bila je podijeljena na devet oblasti. Oblasti su dobile imena po glavnim i najvećim gradovima na svom teritoriju.
Sadašnje (2009.) oblasti Bugarske su:
- Blagoevgrad
- Burgas
- Dobrič
- Gabrovo
- Haskovo
- Krdžali
- Ćustendil
- Loveč
- Montana
- Pazardžik
- Pernik
- Pleven
- Plovdiv
- Razgrad
- Ruse
- Šumen
- Silistra
- Sliven
- Smoljan
- Sofijska oblast
- Sofija
- Stara Zagora
- Trgovište
- Varna
- Veliko Trnovo
- Vidin
- Vraca
- Jambol
[uredi] Povijest Bugarske
Detaljniji članak o ovoj temi: Povijest Bugarske
[uredi] Do 14. stoljeća
-TsarSimeon-byTodorBozhinov.png)
Bugari se pokrštavaju za cara Borisa (9. stoljeće). Njegov sin Simeon (893.-927.) uspješno ratuje protiv Bizanta i proširuje državu te uzima carski naslov. Za njegovih nasljednika Bugarska slabi pred napadima Pečenega, Mađara i Bizanta.
Od 971. god. Bugarska priznaje bizantsku vlast, a privremeno se oslobađa za Zapadnobugarskog carstva (Makedonsko carstvo, 976.-1018.) koja je svoj vrhunac dosegla za vladavine cara Samuila. Nakon poraza i smrti njegovog nećaka Vladislava Bizant je pobjednički ušao u Ohrid i srušio tj. ugušiti ustanak Komitopula.
Bugarska se ponovo osamostaljuje za braće Petra i Asena (1186.) i kratkotrajan uspon postiže za cara Ivana Asena II. (1218.-1241.).
U idućim stoljećima Bugarsku slabe unutarnje borbe i vanjski neprijatelji (Mađari, Bizant i Turci). God. 1393. bugarsku državu srušio je sultan Bajazid I.
[uredi] Pod turskom vlašću
Teritorij današnje Bugarske za turske vladavine je administrativno potpadao pod Rumelijski beglebegluk sa sjedištem u Sofiji. Represivna turska vladavina i sve jači pritisak na porobljenog bugarskog seljaka dovde do više ustanaka koji su ugušeni u krvi (1598., 1686., 1737.-38.). Turske odmazde dovode do velikog iseljavanja pučanstva u Rumunjsku, Rusiju i Srbiju.
[uredi] Nacionalni preporod i borba za neovisnost
[uredi] Neovisna Bugarska
[uredi] Bugarska u Balkanskim ratovima
[uredi] Bugarska u Prvom svjetskom ratu
[uredi] Bugarska u međuratnom razdoblju
[uredi] Bugarska u Drugom svjetskom ratu
[uredi] Komunistička Bugarska
[uredi] Demokratska Bugarska
[uredi] Vanjske poveznice
- Povijest Bugarske na Sedam Stranica
- Hrvatska revija R. Božilova: Bugari i Hrvati kroz stoljeća
- Matica, ožujak 2007. Grad Sofija i Hrvati
(PDF) (3,3 MB)
[uredi] Ostali projekti
 |
U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Bugarska |
|
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu: Bugarska |
 |
U Wikimedijinu spremniku nalazi se atlas Bugarske |
|
||||||||||
|
|||||||||||||
|
|||||||
|
||||||||||
