Slovački nacionalni ustanak

Izvor: Wikipedija
Slovački nacionalni ustanak
Dio Drugog svjetskog rata

Kolona slovačkih vojnih snaga tijekom ustanka
Vrijeme 29. kolovoza - 28. listopada 1944.
Lokacija Slovačka Republika
Ishod Njemačka pobjeda
Sukobljeni
Treći Reich
Slovačka
Čehoslovački partizani
Vođe
Gottlob Berger
Hermann Höfle
Augustín Malá
Ján Golian
Rudolf Viest
Vojne snage
40 000 u početku, na kraju oko 80 000 18 000 u početku, 78 000 kao najviše
Posljedice
oko 10 000 oko 10 000 poginulih u borbama, oko 5 000 ubijeno u zatočeništvu
Karta prikazuje širenje pobune prvih dana

Slovački nacionalni ustanak bila je pobuna u Slovačkoj Republici tijekom Drugog svjetskog rata. Poslije prvih uspjeha ustanika, njemačke nacističke snage slamaju otpor ustanika.

Pozadina[uredi | uredi kôd]

Slovačka Republika pod zapovjedništvom Jozefa Tisoa bila je nacistička marioneta koja je proglasila neovisnost 14. ožujka 1939., što je dovelo do raspada Čehoslovačke poslije Münchenskog sporazuma. Organiziran je čehoslovački pokret otpora, djelomice s podrškom čehoslovačke izbjegličke vlade u Londonu, koju je predvodio Edvard Beneš. Od 1944. pripreman je oružani ustanak protiv Tisovih snaga kao i protiv njemačke vojske u Slovačkoj.

Ustanak[uredi | uredi kôd]

Ustanak započinje pod zapovjedništvom generala Jána Goliana u Banskoj Bystrici u središnjoj Slovačkoj, 29. kolovoza 1944. U početku pobune učestvovalo je oko 18 000 članova pobunjeničke armade, složene s regularne slovačke armade, da bi se njihov broj vremenom popeo na blizu 60 000. Mnogo manju količinu predstavljali su komunistički partizani, organizirani sovjetskim zapovjednicima u planinama. Nijemci su dva dana poslije raspustili regularne vojne snage slovačke repubile jer se smatralo da nisu dovoljno pouzdane da se stave u borbu protiv ustanika, jer je veliki broj vojnika dezertirao i priključio se pobunjenicima. Ustanici su preuzeli kontrolu nad velikim dijelom istočne Slovačke, uključujući i dvije zračne luke čime je omugućeno sovjetskoj vojsci da isporučuje vojni materijal kao pomoć ustanicima.

Poslije početnih uspjeha, ustanici su izgubili inicijativu. Sovjetska ofenziva na istočnom frontu nije napredovalo brzo do Slovačke kako su ustanici očekivali. Nijemci su poslali osam njemačkih divizija pod zapovjedništvom Gottloba Bergera koji je napao ustanike iz Češke i Mađarske, zajedno sa slovačkim snagama koje su bile lojalne Njemačkoj, čemu se ustanici nisu mogli oduprijeti. Banská Bystrica je pala 28. listopada i ustanici, koji su izbjegli uhićenje, prelaze djelomice u gerilsko ratovanje. Dva vojna zapovjednika, koja su se vratila iz egzila, generali Golian i Rudolf Viest, uhićeni su, mučeni i pogubljeni. Slovačka je ostala pod njemačkom kontrolom još 6 mjeseci kada Crvena armija preuzima kontrolu nad ovoj oblasti.