Stjepan I. Sveti

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Stjepan I. Sveti
I. Szent István
Aftnn King Stephen, who we reckon was responsible for Christianity in eastern Europe.jpg
Statua kralja Stjepana I. Svetog u Budimpešti
ugarski veliki knez i ugarski kralj
Vladavina 1060. - 1063.
Prethodnik Gejza
Nasljednik Petar Orseolo
Supruga Gizela Bavarska
Djeca
Otto
Emerik
Puno ime
Vajk
Dinastija Alex K Kingdom of Hungary.svg Arpadovići
Otac Gejza
Majka Šarolta
Rođen o. 975.
Preminuo 15. kolovoza 1038.
Vjera poganstvo, pa katolicizam

Stjepan I. Sveti (mađ. I. Szent István, lat. Sanctus Stephanus]] (Ostrogon, o. 975.- Ostrogon, 15. kolovoza 1038.), posljednji ugarski veliki knez (997.-1000.) i prvi ugarski kralj (1000.-1038.) iz dinastije Arpadovića. Proglašen je kršćanskim svecem 1083. godine i Mađari ga slave kao svojeg sveca zaštitnika.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Sin ugarskog velikog kneza Gejze i Šarolte rodio se o. 975. i primio pogansko ime Vajk. Kršten je kao mladić. Nakon očeve smrti 997. godine preuzeo je titulu velikog kneza, no morao se izboriti za prijestolje u sukobu protiv bratića Koppánya, privrženika poganstva, kojeg je 998. godine porazio i dao pogubiti.[2]

Oko 1000. utemeljio nadbiskupiju u Ostrogonu te položio osnove crkvenoj organizaciji na području Ugarske. Stjepan I. je bio okrunjen za prvog ugarskog kralja na Božić 1000. godine, krunom koju mu je, prema predaji, poslao papa Silvestar II. (999.-1003.). Uspio je srušiti naraslu moć plemstva, ustrojiti županije, osnažiti kraljevsku vlast i postati vlasnik prostranih posjeda u Ugarskoj. U njegovo vrijeme izgrađuje se feudalno društvo u državi. Uz pomoć kršćanskog svećenstva u njegovo doba završeno je i konačno pokrštavanje i prihvaćanje kršćanstva kod Mađara. Stjepan I. se opredijelio za zapadno kršćanstvo, pa je Katoličkoj Crkvi dodjelio ogromne posjede. Osnovao je prve nadbiskupije (Ostrogon i Kaloča) u Kraljevini Ugarskoj. U Ugarsku je pozvao i benediktince radi širenja kršćanske kulture i pobožnosti. Papa mu je godine 1001. dodjelio titulu apostolskog kralja koju su nosili svi ugarski kraljevi. Zbog odanosti kršćanstvu i papi proglašen je svecem.

Postoji vjerojatnost da su za vrijeme Stjepana I. Arpadovići oduzeli dio hrvatskog teritorija i u tadašnjoj Slavoniji organizirali dukat ili banat.[3] Uspješno je ratovao s njemačkim carem Konradom II. 1030. godine,[4] pri čemu je prema nekim naznakama dobio i pomoć hrvatsko-dalmatinskog kralja Krešimira III. (1000.-o.1030.).[5]

Supruga mu je bila Gizela Bavarska, sestra njemačkog cara Henrika II. Svetog (1014.-1024.) koju je oženio 995.[6] s kojom je imao dvojicu sinova: Otta i Emerika, no obojica su umrla prije oca, pa ga je naslijedio nećak Petar Orseolo.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Bilješke[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]