Arpadovići
Arpadovići (mađarski: Árpádok, slovački: Arpádovci) su ugarska dinastija. Vladali su Ugarsko-Hrvatskim kraljevstvom do 1301. Dinastija je dobila ime po vojvodi Arpadu (890. - 917.). Pod vodstvom Arpada Ugari (Mađari) su se spustili od Pruta, Dnjestra i Buga u Panonsku nizinu. Nisu uspjeli probiti se dalje na zapad, pa su se okrenuli prema jugu prema Hrvatskoj i Dalmaciji. Kralj Koloman je uspio zavladati Hrvatskom 1102. i Dalmacijom 1107.
Arpadovići su često imali sukobe s hrvatskim plemstvom, ali i s Bizantom i Venecijom. S Bizantom Arpadovići su ratovali zbog Bosne i Srijema. Sustavom darovnica Arpadovići su iscrpili kraljevsku moć, tako da je vlast u zemlji prešla u ruke krupnih velmoža. U Hrvatskoj se ističu knezovi Krčki, Bribirski (Šubići), Gusići, Babonići i drugi. Krajem 13. stoljeća raspala se vladavina Arpadovića. Smrću posljednjeg Arpadovića Andrije III. Mlečanina 1301. završava linija ove dinastije na ugarsko-hrvatskom prijestolju. Arpadoviće na ugarskom prijestolju mijenjaju Anžuvinci.
Arpadovići [uredi]
- Takšonj oko 955. – oko 971.
- Gejza oko 971.–997.
- Stjepan I. Sveti (997.-1038.)
- Andrija I. 1047.–1061.
- Bela I. 1061.–1063.
- Solomon 1063.–1074.
- Gejza I. 1074.–1077.
- Ladislav I. Sveti (1077. - 1095.)
- Koloman (1095. - 1116.)
- Stjepan II. (1116. - 1131.)
- Bela II. Slijepi (1131. - 1141.)
- Gejza II. (1141. - 1162.)
- Ladislav II. (1162. - 1163.)
- Stjepan IV. (1162.)
- Stjepan III. (1162.; ponovno 1163. - 1172.)
- Bela III. (1172. - 1196.)
- Emerik (1196. - 1204.)
- Ladislav III. (1204. - 1205.)
- Andrija II. (1205. - 1235.)
- Bela IV. (1235. - 1270.)
- Stjepan V. (1270. - 1272.)
- Ladislav IV. Kumanac (1272. - 1290.)
- Andrija III. Mlečanin (1290. - 1301.)
