Uskličnik

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
!

Razgodak

bjelina (   )
crtica ( ) ( ) ( ) ( )
dvostruka crtica ( = )
dvotočje ( : )
izostavnik ( ' ) ( )
kosa crta ( / )
navodnici ( ‘ ’ ) ( “ ” )
spojnica ( - ) ( )
točka ( . )
točka sa zarezom ( ; )
trotočje ( ) ( ... )
upitnik ( ? )
uskličnik ( ! )
zagrade ( ( ) ) ( [ ] ) ( { } ) ( 〈 〉 )
zarez ( , )

Tipografija

znak at ( @ )
ampersand ( & )
bullet ( )
donja crta ( _ )
križić ( )
obrnuta kosa crta ( \ )
okomita crta ( | )
paragraf, odlomak (§, )
povisilica ( # )
stupanj ( ° )
tilda ( ~ )
zvjezdica ( * )

Uskličnik ( ! ) razgodak je kojim se označava usklik, uzvik i afektirani stav.


Povijest[uredi VE | uredi]

Vjeruje se da mu oblik dolazi od latinske riječi io = radost ili pak od interiectio tako da je svojedobno nastao digraf IO, od kojeg je nastao ! kao I povrh O.



Uporaba u jeziku[uredi VE | uredi]


Rečenice[uredi VE | uredi]

Uskličnik označava usklične rečenice koje izražavaju emocije, stavove ili su pak oznaka imperativa:

  • Kako je danas lijep dan!
  • Volim te!
  • Mrzim taj posao!
  • Smiri se!


Ako je vokativ manje naglašen, odvaja se zarezom. Uskličnik dolazi i iza vokativa ako je na kraju rečenice ili, ako je jače naglašen, na njenom početku:

  • Pomozi nam, Bože!
  • Dame i gospodo! Drago mi je sto ste ovdje.


Uskličnik dolazi iza usklika, odnosno uzvika:

  • Hej! Pa što to radiš?
  • Više ne znam što ću... Eh!


Uskličnik se također koristi i u pismenom obraćanju, iza vokativa:

  • Draga mama!
Pišem ti ovo pismo.....

Ako se umjesto uskličnika stavi zarez, rečenica nastavlja malim slovom.


Ako se u rečenici nalazi više uskličnih dijelova, uskličnik se ne mora pisati iza svakoga, nego samo iza posljednjega:

  • Gledaj, pazi, promatraj, oponašaj, uči, pamti!
  • Hej, hej, pusti me na miru!


U naslovima se uskličnici rijetko stavljaju, osim ako su emocije jako naglašene:

  • Gotov je rat!


Kao oznaka vrlo jakog usklika, mogu doći dva ili tri uskličnika:

  • Mrzim te!!!


Uskličnik i drugi znakovi[uredi VE | uredi]

Ako je jednome dijelu rečenice potreban upitnik, a drugome uskličnik, stavlja se onaj koji odgovara posljednjemu dijelu:

  • Kamo si krenuo, lopove!, a može i Kamo si krenuo, lopove?
  • Lopove, kamo si krenuo?


Ako su osjećaji smireniji, umjesto uskličnika može doći i neki drugi znak.

  • Gle, jedna duga u vodi se stvara (Dobriša Cesarić)
  • Gotovo je, ljubavi.
  • Izvolite sjesti.


Ako se uskličnik uporabi unutar zagrada, on postaje zamjena za označavanje tiskarske pogreške, vjernog prijepisa ili nečega na što čitatelj treba obratiti pažnju, ironije ili sarkazma:

  • Na sjednici se govorilo o priopčavanju (!) narodu. (tiskarska pogreška)
  • Ponosno je izjavio da je bio u istarskom (!) gradu Požegi. (pažnja čitatelja, ironija)


Uskličnik i upitnik[uredi VE | uredi]

Isto kao i kod upitnika, ako se nekim usklikom ujedno izražava i pitanje, ovisno o tome je li jače pitanje ili usklik, mogu se koristiti znakovi ?! ili !?. Ako je usklik jači od pitanja, koristi se uskličnik s upitnikom:

  • Bože moj, zašto si me ostavio!?

Uporaba izvan jezika[uredi VE | uredi]


Matematika[uredi VE | uredi]

U matematici se uskličnikom označavaju faktorijele:

  • 5! = 1 · 2 · 3 · 4 · 5 = 120


Ostalo[uredi VE | uredi]

Koristi se i kao znak upozorenja na raznim proizvodima i prometnim znakovima:

Achtung.svg