Rečenica

Izvor: Wikipedija

Rečenica je niz riječi ili jedna riječ kojom prenosimo najmanju cjelovitu obavijest. Rečenica se sastoji od rečeničnih dijelova, a to su predikat (temeljni rečenični dio koji otvara mjesto ostalim rečeničnim dijelovima), subjekt (vršitelj predikatne radnje), objekt (predmet glagolske radnje), priložna oznaka (okolnost glagolske radnje), apozicija (dopuna imenici) i atribut (dopuna imenici).

[uredi] Podjela rečenica

Po sadržaju ih dijelimo na:

izjavne, npr. Marko čita knjigu.
upitne, npr. Čita li Marko knjigu? Marko čita knjigu? Zar Marko čita knjigu?
usklične, npr. Marko čita knjigu!

Po sastavu ih dijelimo na:

jednostavne neproširene (rečenicu čine subjekt i predikat, bez objekta)
- Ante čita.
- Kiša pada.
- Josip spava.

jednostavne proširene, npr. Ante čita knjigu. (subjekt, predikat i objekt)
složene (nezavisno i zavisno), npr. Ante čita knjigu, a Slavica kuha ručak. Dok Ante čita knjigu, Slavica kuha ručak.

nezavisno složene rečenice
- rečenični niz
- rastavne
- sastavne
- isključne
- zaključne
- suprotne
zavisno složene rečenice
- predikatne
- subjektne
- objektne
- priložne
- mjesne
  - vremenske
  - pogodbene
  - uzročne
  - namjerne
  - načinske ili poredbene
  - posljedične
  - dopusne
- atributne