Dobriša Cesarić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Dobriša (Dobroslav)[1] Cesarić (Požega, 10. siječnja 1902.Zagreb, 18. prosinca 1980.), hrvatski pjesnik i prevoditelj.

Životopis[uredi VE | uredi]

Dobriša Cesarić je rođen u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Rodio se je u obitelji Đure Cesarića (1868. – 1919.), šumarskog inženjera, i majke Marije Cesarić, rođene Marković (1873. – 1956.).[1] Djetinjstvo provodi u Osijeku gdje završava osnovnu školu i dva niža razreda gimnazije. Tijekom Prvog svjetskog rata 1916. godine došao je u Zagreb gdje je završio gimnaziju,[2] a poslije mature 1920. godine upisuje pravo, a nakon godinu dana filozofiju.

Od 1924. do 1926. godine radi u arhivu HNK u Zagrebu, a od 1929. do 1941. godine kao knjižničar u Higijenskom zavodu i lektor u Školi narodnoga zdravlja.[3] Nakon uspostave NDH radi u Ministarstvu narodne prosvjete i to u Uredu za hrvatski jezik[3] a poslije Drugog svjetskog rata radio u Nakladnom zavodu Hrvatske te kao urednik u izdavačkom poduzeću Zora.[4] Bio je redoviti član JAZU (Razred za književnost) od 1951. godine[4] te 1962/63. predsjednik Društva književnika Hrvatske.[3] Dobriša Cesarić, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika svih vremena, umro je u Zagrebu 18. prosinca 1980. godine.[4]

U Osijeku je prilikom aktivnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti osječkoga Zavoda, u godini 150.-te obljetnice HAZU, na osječkom Filozofskom fakultetu, upriličena svečana akademija posvećena liku i djelu akademika Dobriše Cesarića.[5]

Književno stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

U književnosti se prvi put, kao četrnaestogodišnjak, pojavio 1916. godine pjesmom "I ja ljubim" koja je objavljena u zagrebačkom omladinskom listu Pobratim.[3] Prvu zbirku pjesama Lirika objavljuje 1931. godine i za nju dobiva nagradu Jugoslavenske akademije. Surađuje u mnogim listovima i književnim časopisima, kao što su: Pobratim, Književna republika, Savremenik, Kritika, Hrvatska revija, Vienac... Objavljuje književne prikaze.

Pjesničko djelo Dobriše Cesarića sadrži desetak knjiga pjesama i prepjeva.

Dobriša Cesarić ušao je u talijansku antologiju svjetske lirike "Poeti del mondo", te u njemačku antologiju suvremene europske lirike a njegove pjesme prevedene su na mnoge svjetske jezike.[2]

Dobitnik je književne nagrade Vladimir Nazor 1964. godine i Goranovog vijenca 1976. godine. Dobriša Cesarić umro je 18. prosinca 1980. godine u Zagrebu.

Stil[uredi VE | uredi]

Njegove pjesme su izraz izvornog doživljaja, nisu nastale nekim verbalnim oponašanjem unaprijed postavljene stereotipne forme. Njegove pjesme prirodno teku. Pa čak i kad, naoko, izgledaju "sklepane", iza njih stoji misao, ideja, nisu slijed slučajnosti već unutrašnjih misaonih slika, izljev iskrenih emocija.

Može se reći da Cesarićeva lirika ima još jednu osobinu koja se čini ne samo rijetkom nego i usamljenom u poeziji prošlog stoljeća na našim prostorima. To su povremeni, ali veoma uvjerljivi pjesnikovi pokušaji da se ponovo oživi radost i u sferi umjetnosti iz koje je, kao neki nedostojni motiv, odavno potisnuta. Karakteristično je da se ovakve ideje obično pojavljuju u pjesnikovim motivima predvečerja i noći - u ambijentima u kojima je kod drugih pjesnika stvarana najtamnija poezija. Mnoge Cesarićeve strofe iz zamračenog pejzaža velegrada niču pred našim očima kao neki flouroscentni cvjetovi (U suton, Slavlje večeri...).

Među velikim hrvatskim liričarima, Cesarić je jedan od onih koji je vjerojatno napisao i najmanje. Za više od pola vijeka napisao je svega stotinjak pjesama od kojih rijetko koja prelazi na sljedeću stranicu. Svi su izgledi da je mnogo "suza i riječi" ostalo sakriveno u Cesariću, sakriveno od ostalog svijeta, da je pjesma "Sakrivena bol" pjesma o njemu samom.

Prevoditeljski rad[uredi VE | uredi]

Prevodio je djela s njemačkog, ruskog, talijanskog, bugarskog i mađarskog jezika.[4]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Lirika, Zagreb, 1931.
  • Spasena svjetla, Zagreb, 1938.
  • Izabrani stihovi, Zagreb, 1942.
  • Pjesme, Zagreb, 1951.
  • Knjiga prepjeva, Zagreb 1951.
  • Osvijetljeni put, Zagreb, 1953.
  • Tri pjesme, Zagreb, 1955.
  • Goli časovi, Novi Sad, 1956.
  • Proljeće koje nije moje, Zagreb, 1957.
  • Izabrane pjesme, Zagreb, 1960.
  • Poezija, Skoplje, 1965.
  • Moj prijatelju, Zagreb, 1966.
  • Slap, izabrane pjesme, Zagreb, 1970.
  • Svjetla za daljine, Beograd, 1975.
  • Izabrana lirika, Beograd, 1975.
  • Izabrane pjesme i prepjevi, Sarajevo, 1975.
  • Pjesme. Memoarska proza, Zagreb, 1976. (Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 113.)[6]
  • Voćka poslije kiše, Zagreb, 1978.

Posmrtno[uredi VE | uredi]

  • Spasena svjetla, Zagreb, 1985.
  • Srebrna zrnca u pjesniku, Zagreb, 1985.
  • Balada iz predgrađa, Zagreb, 1992.
  • Povratak, Zagreb, 1995.
  • Kadikad, Zagreb, 1997.
  • Dobriša Cesarić. Pjesme., ABC naklada, Zagreb, 2007.
  • Izabrana djela, (prir. Vinko Brešić), 2. dopunjeno izd., Matica hrvatska, Zagreb, 2008.

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

U Požegi se od 2003. održavaju Dani Dobriše Cesarića, na kojima se dodjeljuje hrvatska pjesnička nagrada koja nosi njegovo ime, nagrada Dobriša Cesarić.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Cesarić, Dobriša. Izabrana djela, prir. Vinko Brešić, 2. dopunjeno izd., Zagreb: Matica hrvatska, 2008., ISBN 978-953-150-298-6, str. 31., str. 192.
    Wikicitati „U "Kritici" izlazi pjesma Buđenje šume potpisana njegovim pravim imenom: Dobroslav Cesarić.”
    (Brešić, 2008., 31.)
  2. 2,0 2,1 2,2 Biografija: Dobriša Cesarić Preuzeto 26. rujna 2011.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Tko je tko u NDH : Hrvatska 1941. – 1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 69.
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 HAZU: Akademik Dobriša Cesarić, pjesnik Preuzeto 26. rujna 2011.
  5. HAZU: Akademija posvećena Dobriši Cesariću Preuzeto 26. rujna 2011.
  6. worldcat.org: Pjesme ; Memoarska proza, preuzeto 8. prosinca 2012.
Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Dobriša Cesarić

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]