Veterinarski glasnik

Izvor: Wikipedija
Veterinarski glasnik

Veterinarski glasnik, broj 1, 2018.
Kategorija znanstveni časopis
Izlazi dva puta godišnje
Izdavač Sveučilište u Beogradu, Fakultet veterinarske medicine
Sjedište Beograd
Prvi broj 1904.
Web stranica Veterinarski glasnik
ISSN 0350-2457


Veterinarski glasnik je srpski znanstveni časopis iz područja veterinarske medicine koji izlazi od 1904. godine


O časopisu[uredi | uredi kôd]

Veterinarski glasnik je časopis posvećen unaprjeđenju i širenju znanstvenih saznanja iz područja veterinarske medicine i srodnih akademskih disciplina. Časopis ima dugu tradiciju izlaženja s promjenom naziva časopisa, izdavača i urednika. U Veterinarskom glasniku objavljuju se istraživački radovi, pregledni radovi, kratki pregledni radovi, kratka priopćenja, tehnički izvještaji, prikazi slučaja i pisma uredniku. Veterinarski glasnik se objavljuje na engleskom jeziku, sa sažecima na engleskom i srpskom jeziku, dva puta godišnje, po načelu otvorenog pristupa koji omogućuje bolju vidljivost članaka. Uputstvo za pripremu i podnošenje rukopisa, procedura mišljenja rukopisa i sve ostale informacije dostupne su na stranici časopisa. Ova stranica će, korak po korak, uputiti autore kroz proces podnošenja rukopisa. Izdavač časopisa je Sveučilište u Beogradu, Fakultet veterinarske medicine.[1]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Krajem devetnaestog stoljeća, točnije 1890. godine, veterinari su osnovali udrugu stočnih liječnika Srbije (srp. Udruženje marvenih lekara Srbije). Također, pokrenuli su i svoj časopis Veterinarski glasnik u kome su iznosili stručna i znanstvena pitanja iz područja veterinarske medicine i stočarstva. Veterinarski glasnik je osnovan u prosincu 1903. godine, a prvi broj je objavljen u siječnju 1904. godine u izdanju Marveno-lekarskog udruženja Kraljevine Srbije. Časopis se bavio rješavanjem stručnih i drugih pitanja vezanih za struku. Prije osnivanja Veterinarskog glasnika, stručnjaci veterinarske medicine su objavljivali svoje radove u sljedećim časopisima: Srpski arhiv, Težak, Ratnik i Narodno zdravlje. Od 1920. do 1941. godine časopis izlazi pod nazivom Jugoslavenski veterinarski glasnik u izdanju Jugoslavenske veterinarske udruge za veterinarstvo i stočarstvo. Urednici su bili istaknuti stručnjaci svog vremena. Objavljivanje časopisa prekinuto je tijekom Balkanskih ratova, I i II svjetskog rata i u poslijeratnom razdoblju (1912.1919. i 1941.1946.). Od 1947. godine časopis je ponovno objavljen u novoj Jugoslaviji (pod istim nazivom, Jugoslavenski veterinarski glasnik, počevši od broja jedan), u početku od strane Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, a u narednom razdoblju od Udruženja veterinara i veterinarskih tehničara Jugoslavije. Poslije toga mjenja naziv u Veterinarski glasnik. Raspadom SFRJ dolazi do krize u objavljivanju časopisa, koju Fakultet veterinarske medicine Sveučilišta u Beogradu nadilazi 1993. godine odlukom da preuzme izdavanje časopisa i tako održi kontinuitet izlaženja najstarijeg časopisa iz područja veterinarske medicine na ovim prostorima. Stogodišnjica od izlaženja prvog broja obilježena je 2004. godine. Veterinarska komora Srbije, kao suizdavač, obavljala je poslove redakcije časopisa, tehničko uređivanje, lektoriranje, financijsko poslovanje i ekspediciju časopisa sve do 2015. godine, kada sve poslove u vezi s časopisom u potpunosti preuzima Fakultet veterinarske medicine Sveučilišta u Beogradu. Do 2016. godine Veterinarski glasnik je objavljen na srpskom jeziku, sa sažecima na srpskom, engleskom i ruskom jeziku, šest puta godišnje, a od 2017. godine Veterinarski glasnik se objavljuje na engleskom jeziku, sa sažecima na engleskom i srpskom jeziku, dva puta godišnje, po principu otvorenog pristupa što omogućuje bolju vidljivost članaka.[1]

Periodičnost izlaženja[uredi | uredi kôd]

Izlazio je 12 puta godišnje (mjesečno) do 1998. godine, a od 1999. godine je promijenio periodičnost na dvomjesečno izlaženje. S promjenom uređivačke politike i prelaskom na engleski jezik 2017. godine, časopis Veterinarski glasnik izlazi dvaput godišnje.[1]


Teme[uredi | uredi kôd]

Elektronički oblik časopisa[uredi | uredi kôd]

Od 2003. godine do danas postavljeni su brojevi u elektroničkom obliku (eISSN 2406-0771) po principu otvorenog pristupa.


Indeksiranje u bazama podataka[uredi | uredi kôd]

  • DoiSerbia.[2]
  • SCIndeks.[3]
  • DOAJ(Directory of Open Access Journals).[4]
  • EBSCO Publishing
  • CABI


Galerija[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c Veterinarski glasnik. Oficijalni sajt. Sveučilište u Beogradu, Fakultet veterinarske medicine.
  2. DoiSerbia
  3. Serbian citation index
  4. Directory of Open Access Journals