Vidre

Izvor: Wikipedija

Ovo je glavno značenje pojma Vidre. Za druga značenja, pogledajte Vidre (razdvojba).

"Vidra" preusmjerava ovamo. Za druga značenja, vidi Vidra (razdvojba).

? Vidre
Sjeverne riječne vidre
Sistematika
Carstvo: Animalia Koljeno: Chordata Razred: Mammalia Red: Carnivora Porodica: Mustelidae Potporodica: Lutrinae
Rodovi
Amblonyx Aonyx Enhydra Lontra Lutra Lutrogale Pteronura

Vidre (lutrinae) slatkovodni su ili morski sisavci; članovi porodice Mustelidae, u koju spadaju lasice, tvorovi, jazavci i drugi. Vidre su mesojedi, a hrane se raznolikim plijenom. S 13 vrsta u 7 rodova, vidre su rasprostranjene gotovo čitavim svijetom.

Sadržaj 1 Izgled 2 Prehrana 3 Vrste 3.1 Sjeverna riječna vidra 3.2 Morska vidra 3.3 Europska vidra 3.4 Divovska vidra 4 Kulturološke reference 5 Izvori 6 Drugi projekti

[uredi] Izgled

Vidre imaju veoma mekan sloj krzna ispod vanjskog sloja koji se sastoji od duge zaštitne dlake. Ono ih održava suhima tijekom boravka u vodi te zadržava sloj zraka, pružajući im toplinu.

Sve vidre imaju duga, vitka tijela i kratke udove. Među njihovim prstima nalaze se plivaće kožice. Većina vrsta ima oštre kandže.

[uredi] Prehrana

Vidre ne ovise samo o njihovom usavršenom krznu kako bi preživjele u hladnim vodama u kojima većina vrsta živi. Ove životinje imaju veoma brz metabolizam i izgaraju energiju velikom brzinom. Primjerice, euroazijske vidre moraju jesti 15% vlastite težina dnevno; morske vidre jedu 20 do 25%, ovisno o temperaturi. U vodama temperature 10°C, vidra mora uhvatiti 100 grama ribe u jednom satu jer ne može preživjeti od manjih količina. Većina vrsta love 3 do 5 sati tijekom dana, a majke koje se moraju brinuti i za potomstvo love i do 8 sati dnevno.

Većina vidri hrani se uglavnom ribom, dok prehranu nadopunjuju žabama, slatkovodnim rakovima ili morskim račićima. Neke su se usavršile u otvaranju školjaka, dok ostale jedu i manje ptice ili sisavce. Njihova ovisnost o samo jednom plijenu ostavlja vidre veoma ranjive zbog deplecije plijena.

[uredi] Vrste

Rod Lutra

• Europska vidra (Lutra lutra)
• Dlakava vidra (Lutra sumatrana)

Rod Lutrogale

• Glatka indijska vidra (Lutrogale perspicillata)

Rod Lontra

• Sjeverna riječna vidra (Lontra canadensis)
• Južna riječna vidra (Lontra provocax)
• Neotropska vidra (Lontra longicaudis)
• Obalna vidra (Lontra felina)

Rod Pteronura

• Divovska vidra (Pteronura brasiliensis)

Rod Aonyx

• Južnoafrička beznokta vidra (Aonyx capensis)
• Orijentalna kratkonokta vidra (Aonyx cinerea)

Rod Enhydra

• Morska vidra (Enhydra lutris)

[uredi] Sjeverna riječna vidra

Sjeverna riječna vidra (Lontra canadensis) jedna je od najzaigranijih, najznatiželjnijih i najaktivnijih vrsti vidri, te je kao takva postala popularnom životinjom u zoološkim vrtovima i akvarijima, iako je smatraju štetočinom na poljoprivrednim površinama jer mijenja riječnu obalu prema vlastitom nahođenju radi prilaza rijeci, klizanja i obrane. Jedna je od mnogih životinja koje su bile glavne mete lovaca na krzno u Sjevernoj Americi.
Riječne vidre jedu raznoliku ribu i školjkaše, kao i manje kopnene sisavce i ptice. Narastu do jednog metra u dužinu i teže od 5 do 15 kilograma.

Određeni zakoni učinili su riječne vidre zaštićenom vrstom u određenim područjima, dok neka imaju utočišta za vidre. Ova utočišta pomažu bolesnim i ozlijeđenim vidrama u njihovom oporavku.

[uredi] Morska vidra

Detaljniji članak o ovoj temi: Morska vidra
Morske vidre (Enhydra lutris) žive diljem obala Tihog oceana Sjeverne Amerike. Njihova rasprostranjenost u povijesti uključivala je plitke vode Beringovog prolaza i Kamčatke, te jug Japana. Jedan centimetar kože morske vidre prekriven je s 200.000 dlaka, što joj daje bujno krzno radi kojeg su je ljudi lovili i doveli do samog ruba izumiranja. Do 1911. godine preostalo je tako malo morskih vidri da je trgovanje njihovim krznom postalo potpuno neisplativo.

Morske vidre hrane se školjkašima i ostalim beskralješnjacima (posebno petrovcima i morskim ježincima), te ih se često može promatrati dok koriste kamenje kao kruti alat kojim razbijaju i otvaraju oklop plijena. Narastu od jednog do dva metra u duljinu i teže oko 30 kilograma. Iako su nekada bile na rubu istrjebljenja, ponovo su se počele proširivati, počevši od obale Kalifornije.

Morske vidre nemaju sloj izolacijskog sala poput ostalih morskih sisavaca (kao tuljani ili kitovi). Poput ostalih vrsta vidri, oslanjaju se na zrak zarobljen u njihovom krznu koji im pruža osjećaj topline.

[uredi] Europska vidra

Detaljniji članak o ovoj temi: Europska vidra
Vidre nastanjuju i Europu. U Velikoj Britaniji bile su veoma česte, no u današnje vrijeme postale su rijetke zbog nekadašnje upotrebe pesticida koji su im štetili, te zbog nestanka prirodnog staništa. Populacija europske vidre dosegla je veoma nizak broj 1980ih godina, no uz pomoć inicijative, 1999. godine ustanovljen je broj i oporavak do 1000 jedinki.

[uredi] Divovska vidra

Detaljniji članak o ovoj temi: Divovska vidra
Divovska vidra (Pteronura brasiliensis) nastanjuje Južnu Ameriku, posebice pritoke rijeke Amazone, no postaje sve rjeđa zbog učestalog krivolova, nestanka prirodnog staništa i upotrebe žive i ostalih otrova u ilegalnim aluvijalnim rudnicima zlata. Ova društvena životinja naraste u duljinu i do 1,83 centimetara.

[uredi] Kulturološke reference

Nordijska mitologija govori o patuljku Ótru koji po navici preuzima oblik vidre.

U nekim urođeničkim Američkim kulturama, vidre se smatraju totemičkim životinjama.

Prema zoroastričnim vjerovanjima, vidra se smatra čistom životinjom koja pripada Ahura Mazdi.^[1]

U knjigama o Harryju Potteru, Patronus Hermione Granger preuzima oblik vidre.

[uredi] Izvori

[uredi] Drugi projekti

Wikivrste imaju podatke o: Vidrama