Vjekoslav Bastl

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vjekoslav Bastl (1872. - 1947.)

Vjekoslav Bastl (Přibram, 13. kolovoza 1872. – Zagreb, 3. rujna 1947.), hrvatski arhitekt.

Hrvatski protomodernisti[uredi VE | uredi]

Početak dvadesetog stoljeća u zagrebačkoj, odnosno hrvatskoj arhitekturi obilježilo je djelovanje dvojice arhitekata- Viktora Kovačića (1874. - 1924.) i Vjekoslava ( Alojza) Bastla, predvodnika tzv. “druge akademske generacije”, koja će koncem 20. stoljeća, nasuprot akademskom eklekticizmu kasnohistoricističkog stilskog izričaja, kod nas afirmirati nove ideje arhitektonskog oblikovanja. Tu se prije svega radi o afirmaciji secesije, te ranog, prijelaznog oblika modernizma, odnosno protomoderne. Jedan od bitnih, iako ne i prvih podsticaja tome je što su oba ova arhitekta pohađala, tada popularnu visoku školu arhitekture Otta Wagnera, pri bečkoj Akademiji lijepih umjetnosti ( Akademie der Bildenden Künste). Prvi, iako nešto mlađi, 1896. k Wagneru odlazi Kovačić, a u semestrima između 1899./900. - 1901./2. i Bastl, koji se do tada već afirmirao radeći u tada vodećem zagrebačkom arhitektonsko - projektantskom atelieru i izvođačkoj tvrtci Hönigsberg & Deutsch.

Alojz Bastl- Kuća Pečić (apoteka K Svetom Trojstvu), Zagreb 1899.

Kod Hönigsberga & Deutscha[uredi VE | uredi]

Arhitekt Vjekoslav ( Alojz) Bastl rođen je 13. kolovoza 1872. u češkom gradu Přibramu. Pod još nepoznatim okolnostima i motivima seli se u Zagreb gdje će od 1892., u prvoj generaciji polaznika Kraljevske zemaljske obrtne škole, skupa s Stjepanom Podhorskim, također jednim od utemeljitelja Kluba hrvatskih arhitekta.

Nakon što je 1896. apsolvirao i diplomirao, iako još nije zasigurno potvrđeno radi izgubljene dokumentacije, Bastl najvjerojatnije odmah počinje raditi u arhitektonskom atelieru Hönigsberg & Deutsch. Arhitektonski biro Hönigsberg & Deutsch jedan je od vodećih u Zagrebu na prijelomu stoljeća, obuhvaćajući posljednje desetljeće devetnaestog stoljeća i prva dva desetljeća dvadesetog stoljeća. Arhitekti Leo Hönigsberg i Julio Deutsch, jedni od predstavnika prve generacije akademskih arhitekata, izravni su izdanci bečke arhitektonske škole historijskih stilova, budući da su obojica završila studij na bečkoj tehničkoj školi kod jednog od, tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina devetnaestog stoljeća najutjecajnijih bečkih historicističkih arhitekata Heinricha von Ferstela, autora glasovite bečke neogotičke crkve "Votivkirche". Kao što je rečeno, arhitekt Alojz Bastl najvjerojatnije dolazi u atelier Hönigsberg & Deutsch oko 1896. godine, u vremenu kada promjenom ustrojstva ovog poduzeća dolazi do drugog razdoblja, kojim dolazi do značajne prekretnice u njegovom djelovanju. Kuću apotekara Pečića "K Svetome Trojstvu" (Ilica 43) Bastl za atelier Hönigsberg & Deutsch realizira 1899. godine Ova zgrada od izuzetne je važnosti za povijest domaće arhitekture, budući da predstavlja jednu od prvih manifestacija wagnerijanske secesije u Zagrebu. Smjele konstrukcije s otvorenim i ostakljenim pročeljem prizemlja, te naglašenom vertikalom dvije gornje etaže, osobito u središnjoj zoni, pročelje ove zgrade zaključuje se sa po dvijema bočnim atikama te kvadratnim zabatom između, skrivajući tako od pogleda s ulice konstrukciju krova. Pročelje je bilo u potpunosti urešeno bogatim secesijskim ukrasima. Osobito valja istaknuti središnji zabat drugog kata koji je ukrašavao natkriveni reljef Svetog Trojstva, rad kipara Rudolfa Valdeca. Nažalost, krajem dvadesetih godina pročelje je u potpunosti preoblikovano, a reljef uklonjen, te nam dragocjene podatke o njegovom izvornom izgledu daje tek nekoliko sačuvanih crteža i fotografija. Kuća Pečić postaje najranije datirano Bastlovo ostvarenje vezano za atelier Hönigsberg & Deutsch. Godinu poslije realizacije, kuća Pečić će biti predstavljena i u tada utjecajnoj bečkoj arhitektonskoj reviji Der Architekt. U to vrijeme Bastl je već na školovanju kod Wagnera.

Vjekoslav Bastl- Trgovačko obrtni muzej (Etnografski muzej) 1902-3. Mažuranićev trg 14, Zagreb (1902.- 1903.)
Alojz Bastl- Trgovačko obrtni muzej (Etnografski muzej), Zagreb (1902.- 1903.)

Akademie der Bildenden Künste[uredi VE | uredi]

U izrazito liberalnoj atmosferi wagnerove škole Bastl je izradio nekoliko, zbog svoje originalnosti zapaženih idejnih projekata. Najraniji je projekt stambene zgrade s fotoatelierom koji nosi duhoviti Bastlov natpis : ”U radu je spas ipak nije kod svakoga/ocijeni valjano ne strančari”. Drugi zapaženi projekt je studija pod naslovom “Studie fur eine Villa in Agram”. Tema završnog Bastlovog rada na bečkoj akademiji je studija crkve svetog Blaža u Zagrebu. Ovaj projekt je rađen pod izravnim utjecajem arhitekata Lea von Klenzea i Ludviga Langea, čije će aksijalno arhitektonsko oblikovanje tlocrta i valjkastih volumena s polukružnom kupolom Wagner prenijeti i na svoje đake. Ovaj se utjecaj osobito odrazio i na Bastlovom diplomskom radu, na projektu palače Znanstvenih zavoda za okultne znanosti u Parizu, za koji će mu biti dodijeljena i prestižna Gundelova nagrada.

Kuća Kallina 1903-4. Masarykova 21-23 - Gundulićeva 23, Zagreb (1903.- 1904.)
Alojz Bastl- Alojz Bastl- Kuća Feller (Elza Fluid dom), Zagreb (1905.- 1906.

Povratak u Zagreb[uredi VE | uredi]

Kada je 1902. diplomirao, Arhitekt Bastl se vraća u Zagreb u atelier Hönigsberg & Deutsch, no neposredno prije povratka sudjeluje i na dva natječaja u Beču i Pragu. Pod okriljem Hönigsberga i Deutscha Bastl ostaje sve do 1906.godine, kada postaje samostalni projektant, ostvarivši do tada u Zagrebu čitav niz važnih realizacija. Među najvažnijim su zgrada Trgovačko obrtničke komore na Trgu maršala Tita i Trgovačko-obrtničkog muzeja na Mažuranićevom trgu (1902./3.), trgovačko-stambena kuća Josipa Kalline u Gundulićevoj 20 (1903./4.), stambena zgrada Mirovinskog zavoda Hrvatskog zemaljskog kazališta na Mažuranićevom trgu, kuća Desiderija i Eugenie Rozsay u Kurelčevoj 3 i trgovačko-stambena zgrada Eugena Rada na trgu Bana Jelačića (1904./5.) te trgovačko-stambena zgrada Eugena Fellera-poznata i kao “Elsa-Fluid dom” u Jurišićevoj 1 i zgrada Hrvatsko-slavonske centralne zemaljske štedionice u Ilici 25 (1905./6.). Zgrada Trgovačko obrtnog muzeja ( danas Etnografski muzej, Trg Mažuranića trg 14 ) jedna je od najreprezentativnijih realizacija u Zagrebu s početka stoljeća. Rađena pod utjecajem Wagnerovog projekta iz 1896. za Muzej gipsanih odljeva, ova zgrada svojom raščlambom horizontale glavnog pročelja s ortogonalnim rasporedom prozorskih osi, tipičan je primjer izgradnje s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Glavni naglasak dan je vertikali središnjeg rizalita s portalnom zonom i kupolom u obliku nebeske polukugle s dvijema žarama između kojih je alegorijska skupina Hrvatice koja štiti trgovinu i obrt, također rad kipara Valdeca. No uz opće ikonografsko tumačenje, temu središnjeg rizalita s kupolom i alegorijskom skupinom možemo isčitavati i kao alegorijski odraz samoga autora, arhitekta Bastla. I to iz slijedećeg razloga. Naime, poznato nam je da se Bastl uz svoj arhitektonski rad bavio intenzivno astrologijom i spiritizmom, objavivši pod pseudonimom Uranus više zapaženih studija na tu temu. Bastlove skice za centralnu zonu muzeja u mnogim su detaljima bliska naslovnoj ilustraciji astrološkog i okultističkog časopisa "Novo sunce", “mjesečnika za znanstveno proučavanje supernormalnih psihičkih fenomena”, a u kome je on bio i jedan od aktivnih suradnika. Kuća Josipa Kalline (Gundulićeva 20/ Masarykova 21-23), građena 1903. - 1904. ima jednak značaj za povijest secesijske arhitekture u Hrvatskoj kao i kuća Pečić. Ono što ovu stambenu uglovnicu čini izuzetnom je to da je pročelje prema uzoru na Wagnerovu glasovitu stambenu kuću na Wienzeile Linke Wienzeile 38 u Beču, poznatiju pod nazivom " Wagner Majolikhaus" u potpunosti obloženo keramičkim pločicama ( 1898. - 1899.). Bastlovo žuto/modro pročelje, smješteno između dviju Kovačićevih gradnji (Gundulićeva 23, Masarykova 21-23) znatno je jednostavnije od svog bečkog uzora. Na stilsku bliskost s kućom Kallina, ukazuje uglovnica Mihelić (Petrinjska/Hatzova), koju većina stručnjaka pripisuje također Bastlu. Kuća zubara dr. Eugena Rada (Trg bana Jelačića 5), građena je 1904. - 1905. Uz uglovnicu Popović arhitekta Aladara Baranyaja ona započinje sjeverni niz pročelja Trga bana Jelačića. Jedno od najznačajnijih Bastlovih ostvarenja je Kuća Feller ( tzv. Elza - Fluid dom, Jurišićeva1/ Trg bana Jelačića). Kuća je izvedena 1905. - 1906. U oblikovanju njenog uličnog pročelja Bastl dostiže svoj potpuni vrhunac umjetničke imaginacije. Uglom ove zgrade dominira sasvim neočekivan i grotesktan detalj- dvokatna boca Fellerova univerzalnog tonikuma. Naime jednako kao što će Josip Kallina majolikim pročeljem svoje kuće ukazivati na vrijednosti građevne keramike koju je proizvodio, tako će i Feller na taj način, sasvim transparentno reklamirati svoj proizvod. Svojom likovnom atraktivnošću, s uglovnom kupolom koju su s obje strane pridržavale ljudske figure, pročeljima neujednačenih visina, te balkonima, istakama i brojnim dekoracijama, a čemu je najviše pridonijela upravo transparentnost boce na uglu zgrade, Elsa-fluid sama je po sebi predstavljala spomenik izrazitih plastičkih vrijednosti. Hrvatsko-slavonska zemaljska štedionica (Ilica 25). Projektom ugaone trokatnice tadašnje Hrvatsko-slavonske zemaljske centralne štedionice, Bastl se vraća temi klasične uglovnice s kupolom u kombinaciji s historicističkim dekorom pročelja. Ovo je ujedno i posljednji Bastlov rad u atelieru Hönigsberg & Deutsch, koji radi u suradnji s Ivanom Štefanom, koji privodi izvedbu zgrade kraju i arhitektom Ottom Goldscheiderom, koji je zaslužan za njena interijerska rješenja. Kuća je realizirana 1905. - 1906. Historicistička dekoracija, na tome relativno pročišćenom uglovnom pročelju, koncentrirana je prije svega na samoj vertikalnoj, uglovnoj zoni i to tek od druge, odnosno treće etaže s motivom natprozorne neobarokne kartuše s po jednim anđelom sa svake strane te nizom dvostrukih poveznih etažnih stupova s arhitravom i potkrovnim vijencem, odnosno s potkupoljem i kupolom na šatorastom tamburu s vitkom lanternom na vrhu. Bočna pročelja ( Ilica/Gundulićeva), naglašene horizontalne osi, zanatno su pročišćenija od dekorativnih detalja.

Alojz Bastl- Studija kuće Rado, Trg bana Jelačića 5, Zagreb (1904.- 1905.)

Klub hrvatskih arhitekta (1905. – 1914.)[uredi VE | uredi]

Arhitekti Vjekoslav Bastl i Stjepan Podhorsky 1905. godine inicirali su osnivanje Kluba hrvatskih arhitekta kome se prvo pridružuju Edo Šen, Viktor Kovačić, Ćiril Metod Iveković, a nešto kasnije i Hugo Ehrlich i Dionis Sunko. Cilj djelovanja kluba bio je da: „goji i unapredjuje arhitekturu kao glavnu granu obrazovnih djelatnosti” i da štiti strukovne interese hrvatskih arhitekata. Godina 1906. prijelomna je godina Bastlova života. Kao što je rečeno, te godine on napušta atelier Hönigsberg & Deutsch i postavši ovlašteni civilni arhitekt započinje sa samostalnim radom. Do Prvog svjetskog rata Bastl će samostalno ostvariti nekoliko objekata. Među inim trgovačko-stambenu zgrade Goršak u Ilici 166 (1906.) i stambenu zgradu Hodovsky u Gajevoj 47 (1909./10.). Tada Bastl djeluje i kao eksterni učitelj na Obrtnoj školi u Zagrebu. No svakako najznačajniji njegov projekt iz toga razdoblja je zgrada Kraljevskog zemaljskog ludžbenog i farmakognostičkog labaratorija na Marulićevom trgu (1913./14.). Nakon rata od 1919. godine Bastl se posvećuje profesuri na zagrebačkoj Obrtnoj školi. No njegova projektantska djelatnost ne prestaje. 1920. godine projektira hotel s kupalištem za d.d. Manduševac na uglu Vlaške i Schlosserovih stuba, čiju gradnju u izmjenjenom obliku za Slavensku banku preuzima Hugo Ehrlich, a nešto kasnije realizira i trgovačko-stambenu zgradu Exporting u Draškovićevoj 25 i uglovnicu Središnjeg doma Hrvatskog radiše ( Mislavljeva/ Bornina, 1924./27.). Kraj dvadesetih i početak tridesetih obilježit će njegovo kapitalno ostvarenje zagrebačke Gradske tržnice Dolac (1926./30.) u okviru koje, u Art Decor maniru izvodi trgovačko-stambenu zgradu i ljekarnu dr.Vlatka Bartulića (1927./28.) te zgradu Tržnog nadzorništva (1929./30). U isto vrijeme Bastl izvodi i rekonstrukciju crkve svetog Petra u Vlaškoj ulici, a realizacijom vile Deruf-Radošević, poput svojih suvremenika, arhitekata Rudolfa Lubinskog i Ede Šena, očituje potpuno prihvaćanje novog, funkcionalističkog arhitektonskog izričaja. Arhitekt Vjekoslav (Alojz) Bastl svojim djelovanjem zauzima značajno mjesto u formiranju hrvatske moderne arhitekture. Njegova djela danas su kao cjelina opće mjesto za razumijevanje i izučavanje arhitektonskih ali i sveopće kulturoloških fenomena u Hrvatskoj na prijelomu i tijekom prve polovice dvadesetog stoljeća, i njihova odnosa s analognim zbivanjima na međunarodnom planu.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Vjekoslav Bastl