Wikipedija:Članak tjedna/13, 2023.
Vinko Žganec (1890. – 1976.) bio je hrvatski pravnik, etnomuzikolog, melograf, skladatelj i akademik te jedan od najznačajnijih hrvatskih zapisivača narodnih plesova, pjesama, obreda i običaja. Djetinjstvo je proveo u rodnom selu Vratišincu, gdje je 1901. završio i pučku školu. Potom je pohađao gimnazije u Varaždinu i Zagrebu, Nakon mature upisao se na Teološki fakultet u Zagrebu, koji je završio 1914. godine, a uz studij je učio i glazbu. Godine 1917. upisao se na Pravni fakultet, koji je kao doktor prava završio 1921. godine.
Niz godina djelovao je u pravničkoj struci. Od 1945. do 1948. djelovao je kao etnomuzikolog u Etnografskom muzeju, a od 1948. do 1964. bio je znanstveni savjetnik Instituta za narodnu umjetnost u Zagrebu (današnjega Instituta za etnologiju i folkloristiku): od 1948. do 1952. bio je i ravnatelj tog Instituta. Od 1955. do 1963. bio je predsjednik, a od 1963. počasni predsjednik Društva folklorista Hrvatske. Bio je redoviti član JAZU. Narodne napjeve iz rodnoga Međimurja počeo je skupljati već kao srednjoškolac, a kao znanstvenik proširio je poslije svoj melografski rad i na druge krajeve Hrvatske te Gradišće u Austriji i županiju Győr u Mađarskoj. Zabilježio više od 15 000 folklornih napjeva. Kao skladatelj, Žganec je autor vokalne glazbe temeljene na narodnim napjevima i melodijama.