Pravo

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Pravnik)
Ovo je glavno značenje pojma Pravo. Za druga značenja pogledajte Pravo (razdvojba).

Pravo je ukupnost pravnih pravila, načela i instituta kojima se uređuju odnosi u određenoj društvenoj zajednici (pravo u objektivnom smislu). Njima su uređeni životni odnosi među ljudima, ali i odnosi ljudi prema društvenoj zajednici u kojoj žive i čijim pravilima se podvrgavaju.

Pravo u subjektivnom smislu, su prava i obveze koje pojedincu (subjektu prava) daju i nameću propisi objektivnog prava.

Regulacija hrvatskog trgovačkog i građanskog prava počiva na načelu monizma.

Pravna znanost[uredi | uredi kôd]

Pravna znanost je društvena znanost kojoj su glavni objekti proučavanja država i pravo. Pravna znanost izgradila je sustav koji obuhvaća niz posebnih pravnih znanosti.

Sustav pravne znanosti može se podijeliti u tri osnovne grupe:

  • grupa općeteorijskih pravnih znanosti - u njoj se izučavaju elementi koji su zajednički svim državama i svim pravnim sustavima, bez obzira na povijesno razdoblje, geografski položaj i sl.
  • grupa povijesnopravnih znanosti - proučava razvoj prava kroz povijest
  • grupa pozitivnopravnih znanosti - izučava konkretne pravne sustave koji postoje u sadašnjosti (pozitivnopravni sustavi)

Pravni sustavi[uredi | uredi kôd]

Sustav prava je skup pravnih normi što postoje u nekoj državi. Naziva se još i pozitivnopravni sustav. Pravni sustav je uređena (sistematizirana) cjelina svih pravnih pravila. Elementi pravnog sustava su sljedeći:

Grane prava[uredi | uredi kôd]

Crkvena prava i religijska prava

Izvori prava[uredi | uredi kôd]

U kontinentalnom pravnom krugu (romansko-germanski pravni krug) izvori prava su sljedeći:

Nisu izvori prava, ali mogu služiti kao pomoćno sredstvo za utvrđivanje prava:

Anglosaksonski pravni sustav (common law) naziva se još i precedentnim pravnim sustavom, jer su sudske odluke (presedani) izvor prava.

U međunarodnom pravu izvori prava su:

  • međunarodni ugovori, odnosno međunarodne konvencije bilo opće ili posebne, koja ustanovljuju pravila, koje izrijekom priznaju države u sporu;
  • međunarodni običaji kao dokaz opće prakse, prihvaćene kao pravo
  • opća načela prava priznata od civiliziranih naroda
  • kao pomoćno sredstvo za utvrđivanje pravnih pravila - sudske rješidbe te učenja pravnih stručnjaka različitih naroda

Kodifikacija zakona[uredi | uredi kôd]

Postoje nepisani zakoni, ali takvi su previše arbitrarni, pa svaka država na svijetu posjeduje zakonodavno tijelo čija je glavna funkcija donošenje zakona. U Hrvatskoj se to tijelo zove Hrvatski sabor, a prema engleskoj riječi, takva tijela u drugim državama zovemo parlamentom.

Pravo kao akademska disciplina ili kao zvanje[uredi | uredi kôd]

Provođenjem zakona se bavi sudska vlast, a ako se netko želi time baviti, potrebno je završiti odgovarajuću visoku školu (u Hrvatskoj Pravni fakultet), te položiti pravosudni ispit. Pored sudske vlasti, zakone provode i tijela državne uprave koja se tijela uređuju propisima o sustavu državne uprave. Tijela državne uprave organizirana su u županijama i Gradu Zagrebu. Njihovo osnovno djelovanje je donošenje prvostupanjskih rješenja u području gospodarstva, ugostiteljstva, turizma, trgovine, rudarstva, poljoprivrede, obrtništva, građenja, socijalne skrbi i drugo.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Nedovršeni članak Pravo koji govori o pravu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.