Yma Sumac

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Yma Sumac

Sumac potpisuje autograme nakon koncerta 1953.

Sumac potpisuje autograme nakon koncerta 1953.
Rodno ime Zoila Augusta Emperatriz Chávarri del Castillo
Rođen/a 13. rujna 1922.
Callao, Peru
Umro/umrla 1. studenog 2008.
Los Angeles, Kalifornija, SAD
Žanr/ovi Exotica
Zanimanje pjevačica
Djelatno razdoblje 1942. - 1997.

Yma Sumac (13. rujna 1922.-1. studenog 2008.) bila je poznata peruanska sopranistica. Tijekom 1950.-ih bila je jedna od najpoznatijih izvođača egzotične glazbe.

Postigla je međunarodni uspjeh zbog svog ogromnog raspona glasa, koji bi dosezao više od četiri oktave[1], a također se tvrdi da je vrhunac njenog vokalnog raspona bio 5-6 oktava[2][3] . Frekventni opseg glasa ove pjevačice bio je od 123 do 2270 herca. Bila je sposobna pjevati u niskim baritonskim registrima, pa i tonove iznad prosjeka običnog soprana.

Životopis[uredi VE | uredi]

Zoila Augusta Emperatriz Chávarri del Castillo rođena je 13. rujna 1922.[4] u gradu Callao na obali Perua. Porijeklo vuče od posljednjeg vladara Inka, Atahualpe[5], kojega su Španjolci pogubili 1533.

Prije odlaska u SAD usvaja umjetničko ime Imma Sumack. Ime je izvela od Ima Shumaq, što na kečuanskom jeziku znači "kako je lijepa", iako je u intervjuima tvrdila da to znači "lijepa djevojka" ili "lijepi cvijet"[6].

Prvi put se pojavljuje na radiju 1942. Iste godine udala se za skladatelja i vođu grupe koji se zvao Moises Vivanco. Sljedeće godine u Argentini snima najmanje osamnaest pjesama peruanske narodne glazbe[7]. Te ranije radove snima za diskografsku kuću Odeon Records, zajedno s muževom grupom Compañía Peruana de Arte, koja se sastojala od 46 indijskih pjevača, plesača i svirača.

Godine 1946. s Moisesom Vivancom seli u New York, gdje formiraju Inka Taky Trio; Sumack je pjevala sopran, Vivanco svirao gitaru, dok je njezina rođakinja Cholita Rivero pjevala alt i plesala. 1949. rađa sina Charlesa, te potpisuje ugovor s diskografskom kućom Capitol Records. Također, te godine mijenja umjetničko ime, postaje Yma Sumac.

Tijekom 1950-ih snima niz pjesama lounge glazbe, radeći s glazbenicima kao što su Les Baxter i Billy May. Kombinacija njezinog izvanrednog glasa, egzotičnog izgleda i scenske osobnosti učinila ju je jako popularnom među američkom publikom. 1951. u broadwayskom mjuziklu Flahooley glumila je stranu princezu koja donosi Aladinovu svjetiljku u tvornicu igračaka da se popravi. Na vrhuncu popularnosti glumi u filmovima Secret of the Incas (1954.) i Omar Khayyam (1957.). 1955. postala je građanka SAD-a. 1959. popularizirala je pjesmu Jorgea Bravo de Ruede, "Vírgenes del Sol" na long-play albumu Fuego del Ande.

1957. razvela se od Moisesa Vivanca, ali su se ponovno vjenčali iste godine. Ipak, ponovno su se razveli 1965.

Yma Sumac i Inka Taky Trio odlaze na svjetsku turneju 1961. Turneja je trajala pet godina. Nastupali su u četrdeset gradova Sovjetskog Saveza, a nakon toga diljem Europe, Azija i Latinske Amerike. Nastupi iz Bukurešta su snimljeni na albumu Recital, njezinom jedinom albumu snimljenom uživo.

1971. snima rock album nazvan Miracles, potom se vraća živjeti u Peruu. 1980-ih menadžer joj postaje Alan Eichler, te ima mnoge koncerte diljem SAD-a i šire. 198. snimila je pjesmu "I Wonder" iz Disneyevog filma Sleeping Beauty za album Stay Awake, koji je sadržao pjesme iz Disneyevih filmova. Pjeva pjesmu "Ataypura" 19. ožujka 1987. pojavljujući se u emisiji Davida Lettermana. Također, snima novu njemačku techno pjesmu, "Mambo ConFusion."

1989. nastupa u Ballroomu u New Yorku, te se vraća u Europu prvi put nakon 30 godina, kad je bila u Bruxellesu. U ožujku 1990. glumi Heidi mjuziklu Follies, njezinom prvom pojavljivanju u kazalištu nakon mjuzikla Flahooley iz 1951. Održava nekoliko koncerata u ljeto 1996., te dva u Montrealu, Kanada.

1992. Günther Czernetsky režira dokumentarni film za njemačku televiziju pod nazivom Yma Sumac — Hollywoods Inkaprinzessin.

Umire 1. studenog 2008. u Los Angelesu, devet mjeseci nakon što joj je dijagnosticiran rak debelog crijeva.

Kritike[uredi VE | uredi]

1954. klasični skladatelj Virgil Thomson opisuje njezin glas kao "vrlo nizak i topal, vrlo visok i nalik na pticu", spominjući da je njezin raspon "blizu četiri oktave, ali nikako neprirodan i čudan po zvuku"[8].

Diskografija[uredi VE | uredi]

Albumi[uredi VE | uredi]

Singlovi[uredi VE | uredi]

  • Dance Of The Moon Festival / Earthquake
  • Mambo!

Kompilacije[uredi VE | uredi]

  • Shou Condor (1997.)
  • The Ultimate Yma Sumac Collection (2000.)
  • Virgin Of The Sun God (2002.)
  • The Exotic Sounds Of Yma Sumac (2002.)
  • Queen of Exotica (2005.)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Ellen Highstein: 'Yma Sumac (Chavarri, Emperatriz)' Grove Music Online, ed. L. Macy.
  2. Clarke Fountain, "Yma Sumac: Hollywood's Inca Princess (review). Allmovie, reproduced in The New York Times. 1992. [1]
  3. David Richards, "The Trill of a Lifetime; Exotic Singer Yma Sumac Meets a New Wave of Fans." The Washington Post, March 2, 1987, STYLE; PAGE B1. Accessed August 6, 2006, via Lexis Nexis, [2]
  4. Yma Súmac biography
  5. New York Times
  6. Cusihuaman 2001: p. 47,103
  7. Argentina Session 1943
  8. New York Times
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Yma Sumac