Zaim Topčić

Zaim Topčić (Glamoč, 28. veljače 1920. − Sarajevo, 15. srpnja 1990.) Bio je jugoslavenski i bosanskohercegovački književnik, pripovjedač i romansijer. Jedan je od rijetkih književnika koji su dva puta osvojili Godišnju nagradu Društva pisaca Bosne i Hercegovine, za romane Grumen sunca i Crni snjegovi.^[1]

Biografija[uredi | uredi kôd]

Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. U Narodnooslobodilačkom ratu Jugoslavije aktivno je učestvovao od početka, 1941. godine, na strani partizana. Nakon oslobođenja je bio urednik u sarajevskoj radio stanici. Vršio je dužnost generalnog sekretara tadašnjeg Udruženja književnika Bosne i Hercegovine.

Autor je značajnog povijesnog romana Zemlja heretika kojeg je profesor Enes Duraković uvrstio u 100 knjiga bošnjačke književnosti. Objavio je zbirke novela Nad bezdanom i U susret danu, romane Grumen sunca, Crni snjegovi, More među jablanima, Zemlja heretika, Dobjeni svijet, Ludolovka Jasenovac i Valter, Matoš, dramu Sjene jeseni i putopise Panorama našega vremena.

Njegova djela su prevedena na brojne jezike i uvrštena u nekoliko domaćih i stranih antologija. Bio je član Udruženja književnika Bosne i Hercegovine i Kraljevskog instituta za međunarodne poslove u Londonu (Chatham House).

Privatni život[uredi | uredi kôd]

Živio je u Sarajevu sa suprugom Nailom, sinom Zlatkom i kćerkom Vesnom. U općini Ilidža jedna ulica nosi njegovo ime. Tijekom Drugog svjetskog rata, kao komunist, 1943. godine bio je zatočen u koncentracijskom logoru Jasenovac, ali je kasnije razmijenjen.