Zapadni perzijski jezik

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Zapadni perzijski jezik (iranski perzijski; novoperzijski, parsi; ISO 639-3: pes), nacionalni iranski jezik, član perzijskog makrojezika [[fas] kojim govori oko 22.000.000 ljudi u Iranu (1997), ukupno 23.879.300 govornika u svijetu. Znatan broj govori se još u Iraku 227.000 (1993); 80,000 u Ujedinjenim Arapskim Emiratima (1986); 50.000 u Tadžikistanu (Johnstone and Mandryk 2001); 73.000 u Kataru (1993); 25.000 u Omanu (1993).

Postoje brojni dijalekti među kojima su neki možda posebni jezici a dobivaju imena po lokalitetu: abadanski, ketabski, tehranski, shiraski (po Shirazu), stari shirazski, qazvinski, mahalhamadanski, kashanski, esfahanski, sedehski, kermanski, arakski, shahrudi kazeruni, mashadski (Meshed), basserski (pleme Basseri), yazdski (kojim govore Yazdi), bandarski[1].

Jedan je od deset perzijskih jezika, šire iranske skupine indoiranskih jezika. Uči se u osnovnim i srednjim školama. Pismo: arapsko

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]