Zavarivanje pod troskom

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Zavarivanje pod troskom.
Stroj za zavarivanje pod troskom.
Troska koja nastaje kod zavarivanja pod troskom.
Prikaz rada zavarivanja pod troskom.

Zavarivanje pod troskom (engl. Submerged Arc Welding – SAW) ili elektrolučno zavarivanje taljivom žicom pod zaštitnom troskom (kratica: EPT) je elektrootporno zavarivanje taljenjem (bez pritiska), pod talinom troske taljivom elektrodom, kao dodatnim materijalom, u obliku jedne ili više žica, jedne ili više traka što se dovode u talinu troske. Talina se održava u tekućem stanju Joulevom toplinom, koja se razvija zbog omskog otpora u troski, kroz koju protječe električna struja zavarivanja između elektrode i taline zavara. Zavarivanje se obično izvodi okomito ili koso prema gore. Ima više načina zavarivanja pod troskom, pa tako i način zavarivanja pod troskom tračnom elektrodom. Ovaj postupak posebno je prikladan za zavarivanje debelih i veoma debelih komada. [1]

Zavarivanje pod troskom koristi se u brodogradnji (zavarivanje ojačanja), strojogradnji (zavarivanje okvira), pri gradnji kotlova (uzdužni zavari), za zavarivanje tlačnih posuda i za popravke u željezarama. Ovim postupkom se zavaruju nelegirani, malo ili jako legirani čelici, pa i aluminijske legure. To je visokoproduktivan postupak. Uglavnom, trosku je vrlo laku čistiti, ona pukne sama od sebe. Dotok žice je stalan i vrlo veliko je polaganje zavara. Uvjeti rada su poboljšani jer se dim skoro ne stvara.

Prednosti i nedostaci[uredi VE | uredi]

Prednosti ovog postupka su:

Nedostaci ovog postupka su:

  • mogućnost zavarivanja samo na vodoravnim ili vrlo malo nagnutim površinama;
  • veća cijena opreme za zavarivanje (uređaja za zavarivanje) u odnosu na ručno elektrolučno zavarivanje i zavarivanje MAG postupkom;
  • slabija mehanička svojstva zavarenog spoja u odnosu na ručno elektrolučno zavarivanje i zavarivanje MAG postupkom (brže hlađenje veće količine položenog materijala);
  • nema vizualnog nadzora električnog luka tijekom zavarivanja (velike jakosti struje daju svjetlost velike intenzivnosti, pa u obzir dolazi nadzor rendgenskim zrakama i video kamerama);
  • u tehnološkoj liniji koja koristi automate za elektrolučno zavarivanje pod troskom obično je potrebna dodatna mehanizacija (okretaljke, okretno-nagibni stolovi, pozicioneri, konzole). [2]

Način rada[uredi VE | uredi]

Električni luk se uspostavlja pomoću visokofrekventnog generatora (VF generator), koji se uključuje samo u djeliću sekunde, neposredno pred zavarivanje. Nakon uspostavljanja električnog luka, VG generator se isključuje, žica za zavarivanje stalno dolazi u električni luk, tali se i sudjeluje u stvaranju zavarenog spoja. Postupak se odvija pod zaštitnom troskom. To je automatski postupak zavarivanja. [3]

Parametri zavarivanja[uredi VE | uredi]

Glavni parametri kod elektrolučnog zavarivanja pod troskom su:

  • napon zavarivanja (U), koji se tijekom zavarivanja orjentacijski kreće od 26 do 40 V;
  • jakost struje zavarivanja (I), koja se pri zavarivanju kreće ovisno o promjeru elektrode (od 100 A do 1000 A; prema nekim literaturnim podacima i do 5000 A). Zbog manje duljine slobodnog kraja žice, moguće je iste promjere žice za zavarivanje opteretiti puno većim strujama nego kod ručnog elektrolučnog zavarivanja (gdje je duljina slobodnog kraja praktično duljina elektrode koja se koristi za zavarivanje).
  • brzina zavarivanja je značajno veća u odnosu na ručno elektrolučno zavarivanje i zavarivanje MAG postupkom (približne vrijednosti od 200 do 600 mm/min).
  • napon praznog hoda je 100 V (veći nego kod ručnog elektrolučnog zavarivanja, iz razloga što se kod elektrolučnog zavarivanja pod troskom teže uspostavlja električni luk).

Primjena[uredi VE | uredi]

Elektrolučno zavarivanje pod troskom je postupak koji se koristi za zavarivanje i navarivanje gdje se traži velika količina položenog materijala (zavara) ili kod velikoserijske proizvodnje. Zavarivanje se izvodi u horizontalnom položaju (iznimka Circomatic postupak – zavarivanje kružnih zavarenih spojeva na cilindričnim posudama pod tlakom u zidnom položaju). Značajna je primjena ovog postupka kod zavarivanja debelostjenih posuda pod tlakom, te debelostjenih limova (npr. postolja lokomotiva, sekcije mostova). [4]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. "Strojarski priručnik", Bojan Kraut, Tehnička knjiga Zagreb 2009.
  2. [1] "Termini i definicije kod zavarivanja", Dr.sc. Ivan Samardžić, izv. prof., Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu, 2012.
  3. [2] "Osnovni postupci zavarivanja", www.ram-rijeka.com, 2012.
  4. "Zavarivanje I", izv. prof. dr. sc. Duško Pavletić, dipl. ing., Tehnički fakultet Rijeka, 2011.