Ingsoc: razlika između inačica
n/č sa sh.wiki |
(Nema razlike inačica)
|
Inačica od 2. siječnja 2014. u 22:02
Ingsoc (ponekad prevođen kao Engsoc ili Englsoc) je naziv za ideologiju vladajuću stranke u Orwellovom romanu 1984. Izvorni izraz je novogovorska (newspeak) riječ, odnosno skraćenica za "engleski socijalizam" (engl.: English Socialism). Ponekad se pod time podrazumijeva i sama stranka, za koju se u romanu jednostavno koristi izraz Partija (engl.: Party), što je i razumljivo jer je Oceanija, gdje se radnja romana događa, opisana kao jednopartijska država.
Ingsoc je u svojoj biti totalitarna ideologija koja od pojedinca zahtijeva potpunu poslušnost i podređenost državi, odnosno vladajućoj stranci, te je u svrhu njenog provođenja u praksi razvijen izuzetno složen, ali i učinkovit ssustav koji kombinira sirovu ali učinkovitu propagandu s najbrutalnijom represijom, te nasuvremenija psihološka i tehnološka dostignuća kojima je cilj provesti nadzor nad što širim slojevima stanovništva. Iako je Ingsoc barem po svom nazivu odaje socijalističko podrijetlo, odnosno prvobitno nastojanje da se provede društvena jednakost, u praksi je Oceanija izuzetno stratificirano društvo podijeljeno na tri klase: nižu, srednju i višu, od koje potonje dvije čine sami članovi Partije.
U romanu nije jasno navedeno tko je osmislio Ingsoc i uveo ga kao službenu ideologiju. Propaganda na kojoj inzistira Ministarstvo istine kao njenog tvorca, odnosno vođu revolucije koja je 1950-ih uvela oceanijski poredak navodi ličnost pod imenom Veliki brat, a jedan od njegovih glavnih suradnika je bio Emmanuel Goldstein koji će kasnije postati disident i glavni državni neprijatelj.
Goldsteinova knjiga Teorija i praksa oligarhijskog kolektivizma, koju u romanu čita protagonist Winston Smith, navodi da je prava ideologija Ingsoca/Partije, koja se naziva "oligarhijskim kolektivizmom" ništa drugo do nastojanje da se jednom uspostavljena vlast očuva radi vlasti same, odnosno da su članovi tzv. Uže partije koji čine društvenu elitu itekako svjesni da "odbacuju i napadaju svako načelo na kome se socijalizam zasnivao, a sve u ime socijalizma". Takvo mišljenje potvrđuje i O'Brien koji kao član Uže partije sugerira da je to bila zamisao od samog početka, odnosno "da diktatura nije uspostavljena da bi se očuvala revolucija, nego je revolucija pokrenuta da bi se uspostavila diktatura".
Ingsoc je, u nastojanju da olakša kontrolu nad stanovništvom, odnosno olakša funkcioniranje uveo filozofsko-lingvistički koncept dvomisli prema kome jedna te ista stvar može imati dva dijametralno suprotna i međusobno isključiva značenja. Taj je koncept najbolje ostvaren kroz službeno partijsko geslo: "Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Neznanje je moć."
U Orwellovom fiktivnom svijetu uz Ingsoc postoje još dvije ideologije, obje u suparničkim državama; u Euraziji je to neo-boljševizam, a u Istaziji "obožavanje smrti" ili "uništavanje sebe". Goldsteinova knjiga sugerira da su obje u svojoj suštini identične Ingsocu, odnosno da je na ideologiji temeljena netrpeljivost u stvari umjetno stvorena i održavana kako bi se opravdao stalni rat koji sva tri režima održava u simbiotskoj vezi.
Većina povjesničara književnosti smatra kako je Orwell inspiraciju za Ingsoc pronašao u sovjetskom staljinizmu i, u manjoj ili većoj mjeri, njemačkom nacizmu. Dio, pak, smatra da su na prikaz Oceanije i Ingsoca u mnogome utjecale političke prilike u Ujedinjenom Kraljevstvu za vrijeme Drugog svjetskog rata, odnosno u periodu nakon rata, kada je Britanijom vladala Laburistička stranka čiji je Orwell bio simpatizer. Ingsoc se u tom smislu tumači kao svojevrsno upozorenje laburistima na određene trendove koji bi od nje mogli načiniti totalitarne vlastodršce.