Île de la Cité

Izvor: Wikipedija
Zapadni jezičak otoka Île de la Cité i most Pont Neuf danas
Istočni jezičak Île de la Cité Notre-Dame de Paris
Plan Île de la Cité iz 1609. godine
Spomen ploča Jacques de Molay na mostu Pont Neuf

Île de la Cité je otok na rijeci Seini i najstariji je dio Pariza. Od početnih 8 ha, kroz historiju povećao se na 17 ha, te je s devet mostova povezan s lijevom (Rive gauche) i desnom obalom (Rive droite) Seine, te s otokom Île Saint-Louis. Mostovi su, u smjeru kazaljke na satu od zapada prema istoku: Pont Neuf, Pont au Change, Pont Notre-Dame, Pont d’Arcole, Pont Saint-Louis, Pont de l’Archeveché, Pont au Double, Petit Pont i Pont Saint-Michel. Otok pripada 1. i 4. arondismanu.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Île de la Cité bio je naseljen još u antičko doba. Najprije su otok naseljavali Kelti, a kasnije od 52. godine p. n. e. grad pripada Rimskom Carstvu u provinciji Galiji. Oko 540.550. godine pod vladavinom franačkog kralja Childebert I na otoku je izgrađena katedrala Kathedrale St. Etienne, na čijim je osnovama kasnije izgrađena katedrala Katedrala Notre-Dame u Parizu. Preuzimanjem vlasti od Klodviga I u ranom šestom stoljeću, Île de la Cité postaje centar vladavine dinastije Merovinga. Gradnjom mosta Pont Neuf otok se povezuje s obalama Seine. Gradnjom mosta za vrijeme vladavine Henrika III, otok se povezuje s tri manja močvarana otoka, te se površina otoka povećava, a na tome se dijelu kasnije gradi trg Place Dauphine i kuće, čijim se prodajama, finacira gradnja mosta.

Poznate građevine[uredi | uredi kôd]

Javni prijevoz[uredi | uredi kôd]

Otok je s gradom povezan s dvije stanice pariškog metroa, Cité i Saint-Michel, te s dvije linije pariške željeznice.

Vanjske veze[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Île de la Cité