Čagljevi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Čagalj
Zlatni čagalj
Zlatni čagalj
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Carnivora
Porodica: Canidae
Rod: Canis
Raspon
Jackals.png
Vrste
Canis aureus

Canis adustus
Canis mesomelas

Čagljevi ili šakali je naziv za tri vrste iz roda pasa (lat. Canis), malene do srednje veličine, koji nastanjuju Afriku, Aziju i jugoistočnu Europu.

Opis[uredi | uredi kôd]

Čagljevi popunjavaju sličnu ekološku nišu kao i kojot (nekada zvan američki čagalj) u Sjevernoj Americi; i jedni i drugi su svejedi, mogu loviti životinje malene do srednje veličine, a i poznati su strvinari. Duge noge i pseći zubi su dobro prilagođeni lovu na malene sisavce, ptice i gmazove. Velika stopala i spojene kosti noge omogućavaju im da dulje vrijeme mogu trčati brzinom od 16 km/h. Najaktivniji su u zoru i navečer.

Ponašanje[uredi | uredi kôd]

Čagljevi obrazuju monogamne parove i brane svoj teritorij od drugih parova. Agresivno ga brane i kasnije označavaju mokraćom ili izmetom. Teritorij može biti dovoljno velik i za mlade tog para, koji još uvijek nisu osnovali svoj teritorij. Ponekada se okupljaju u malene čopore, naprimjer da jedu strvinu, ali obično love sami ili u paru.

Vrste[uredi | uredi kôd]

Vrsta Troimeno autorstvo Opis Stanište
Prugasti šakal‎‎
Canis adustus
Side-striped Jackal.jpg
Sundevall, 1847 Primarno obitava u šumovitim predjelima što nije običaj drugih čagljeva. Najmanje je agresivan i rijetko se hrani većim sisavcima.[1] središnja i južna Afrika
Zlatni čagalj
Canis aureus
Golden wolf small.jpg
Linnaeus, 1758 Najveći od svih čagljeva i jedina vrsta čaglja koja obitava i izvan Afrike. Genetska istraživanja su dokazala da je rodbinski bliži sivom vuku i kojotu[2][3] Sjeverna Afrika, Jugoistočna Europa Srednji Istok, zapadna i južna Azija
Crnoleđi čagalj
Canis mesomelas

Canis mesomelas.jpg

Schreber, 1775 Najmanji od svih čagljeva, a smatra se da je i najdulji živući pripadnik roda pasa (Canis)[4]. Najagresivniji je od svih čagljeva, poznato je da napada životinje znatno veće od sebe, a i odnosi unutar čopora znaju biti svadljivi[5]. Južna Afrika i istočna obala Kenije, Somalije i Etiopije

Čagalj u Hrvatskoj[uredi | uredi kôd]

U Hrvatskoj živi jedna podvrsta zlatnog čaglja, koji je rasprostranjen u južnim primorskim predjelima, osobito na poluotoku Pelješcu, gdje ga se često može vidjeti u ranim jutarnjim satima kako se neometano šeta vinogradima. Ratna zbivanja i učestale eksplozije tijekom Domovinskog rata vjerojatno su nagnale Čagljeve na prijelaz preko rijeka Save i Kupe, te ih se stoga danas sve više susreće i nizinskim predjelima a osobito u Slavoniji.[nedostaje izvor] Ove divlje zvijeri nerijetko rade velike štete poljodjelcima, poglavito u zimskom razdoblju kada dolaze do samih naselja u potrazi za hranom. Ljudi ih često mijenjaju s lisicom, premda joj ne sliče u tolikoj mjeri jer su osjetno veći i sivije su boje slične vuku.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Side-Striped Jackal (PDF). Canids.org. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 20. veljače 2009. Pristupljeno 19. ožujka 2010.
  2. Lindblad-Toh et al. 2005. Genome sequence, comparative analysis and haplotype structure of the domestic dog. Nature 438: 803-819.
  3. Golden Jackal (PDF). Canids.org. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 12. listopada 2007. Pristupljeno 15. kolovoza 2007.
  4. Macdonald, David. 1992. The Velvet Claw. str. 256. ISBN 0563208449
  5. The behavior guide to African mammals: including hoofed mammals, carnivores, primates by Richard Estes, published by University of California Press, 1992, ISBN 0520080858