Čepićko jezero

Koordinate: 45°11′45.3″N 14°9′46.5″E / 45.195917°N 14.162917°E / 45.195917; 14.162917
Izvor: Wikipedija
Čepićko jezero
Čepićko jezero 1901. godine
Položaj
Koordinate45°11′45.3″N 14°9′46.5″E / 45.195917°N 14.162917°E / 45.195917; 14.162917
SmještajLabinština, Istarska županija
Države Hrvatska
Fizikalne osobine
Dubina 
 • Najveća1 - 2,5 m
Površina5,4 - 8,6 km2
Rijeke i otoci
PritociBoljunšćica
Čepićko jezero na zemljovidu Istarske županije
Čepićko jezero
Čepićko jezero
Čepićko jezero na zemljovidu Istarske županije
Zemljovid

Čepićko jezero, isušeno jezero u Labinštini (Labinšćini), na mjestu kojeg je danas Čepićko polje.[1]

Na starim zemljovidima javlja se pod više imena: Kožljačko jezero, Zhepizer See, Sisolsko jezero, Gessaro.[1]

Bilo je u zapadnom i jugozapadnom dijelu podnožja planinskoga masiva Učke, zapadno od uzvisine Sisola, u juž. dijelu grobničko-boljunskoga laporovitog pobrđa visokog 100 do 300 m. Jezersko dno bilo je na koti od 24 metra nadmorske visine. Ovdje je Boljunšćice (Boljunčica) koja je prirodno ponirala u južnom dijelu udoline nedaleko od Kožljaka.[1]

Prije ledenoga doba ovo je bilo polje. Boljunšćica je u ledenom dobu s flišnog područja doplavljivala nanose čime je začepila prirodni ponor. Začepljenjem mjesta otjecanja voda se zadržavala, polje je poplavljivano i postupno se pretvorilo u jezero. Voda je u jezeru bila skoro cijelu godinu. Jezero je površinom ovisno o dotoku vode iz slijeva Boljunčice i oborinama variralo između 5,4 i 8,6 km2, a dubina od 1 do 2,5 metra. Kad je bio najviši vodostaj višak vode prelijevao se u Rašu.[1]

Floru je činila trstika i šaš. Faunu je činio bogati riblji fond (jegulja, šaran), ptice (divlja patka, bijela roda, labud), a od nižih životinja komarci malaričari zbog čega je okolno stanovništvo dosta obolijevalo.[1]

Pokušavalo ga se isušiti još 1890. godine. Početak povratka polja bio je 1932. godine. Tad je probijen odvodni tunel dug 4250 m koji je vodio najjužnijega ruba ondašnjeg jezera, danas polja ka Plominskom zaljevu. U Vozilićkoj udolini najveća je visine od 95 m. Jezero se postupno ispraznilo i postalo obradivo polje. Proces melioracije dovršen je 1970. izgradnjom lučne brane u središnjem dijelu vodotoka Boljunšćice.[1]

Izvor[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f Istrapedia S. Božičević: Čepićko polje; Istarska enciklopedija LZMK S. Božičević: Čepićko polje, Istarska enciklopedija LZMKArhivirana inačica izvorne stranice od 5. travnja 2019. (Wayback Machine)