Prijeđi na sadržaj

Jegulja

Izvor: Wikipedija
Jegulja
Jegulja
Status zaštite

Status zaštite: Kritično
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Potkoljeno:Vertebrata
Razred:Actinopterygii
Red:Anguilliformes
Porodica:Anguillidae
Rod:Anguilla
Vrsta:A. anguilla
Dvojno ime
Anguilla anguilla
Linnaeus, 1758
Rasprostranjenost
Sinonimi
Vidi popis
Baze podataka
Édouard Manet, 1864
Najveći europski uzgajivači jegulja (crveno).

Jegulja (narodni nazivi: jegulja, angula, bižot, uklica, pujoglavica; lat. Anguilla anguilla) riba je iz porodice riječnih jegulja (lat. Anguillidae).

Izgled jegulje je zmijolik, ima dugo, izduljeno tijelo, leđna peraja započima daleko iza glave, rep se završava trakasto, spojem leđne i trbušne peraje. Donja čeljust jegulje je malo izduženija od gornje, oči se nalaze na samom vrhu glave, odmah poviše usta. Boja jegulje je zelenkasta ili sivkasto smeđa, a donji dio je žućkast. Obavijene su slojem sluzi koji jegulji omogućava provlačenje kroz gusto raslinje u rijekama, a također i puzanje po obali i mulju pri niskom vodostaju.[1]

Hrane se jajašcima riba, ribljom mlađi, crvićima, puževima, ali i jajašcima žaba, malim punoglavcima, insektima... Jegulja je većinom noćno stvorenje, kada izlazi iz skrovišta u potrazi za hranom, premda treba naglasiti da ni po danu neće odbiti zalogaj ako se on približi njenom skloništu.

Može živjeti do 88 godina, a naraste do 133 cm duljine i više od 6,5 kg težine. Jegulje koje žive u Europi nisu spolno zrele, a spolno sazrijevaju u dobi od 6 do 30 godina, ovisno o spolu i području. Boja im se tada mijenja u srebrenkastu s tamnijim bokovima, povećavaju im se nosnice i oči, produljuje im se čeljust, te odlaze u more. Prestaju se hraniti, te im se crijeva skraćuju i ostavljaju više mjesta u utrobi za spolno zrele gonade. Počinju putovanje prema Sargaškom moru, a putem se skupljaju u jata. Putovanje traje i po godinu dana, a po dolasku u Sargaško more, jegulje se mrijeste i ugibaju. Mriještenje se odvija krajem zime i početkom proljeća, na većim dubinama, od 400 - 2500 m. Larve putuju natrag prema Europi uz pomoć Golfske struje, a put traje 7-11 mjeseci, ponekad i do 3 godine. Putem se razvijaju u male bočno spljoštene i posve prozirne zmijice. Dolaskom na odredište, mijenjaju izgled u male jegulje i ulaze u slatku vodu, tj, na ušća i u rijeke. U Hrvatskoj je jegulja najpoznatija na ušću Neretve, gdje se razvio cijeli niz specijaliteta. Prilikom pripreme jegulju treba dobro termički obraditi jer njena krv sadrži ihtiokemotoksine.

Rasprostranjenost

[uredi | uredi kôd]

Jegulja živi oko cijele Europe, od Skandinavije na sjeveru, pa sve do obala Mediterana, uključujući Baltik. Ova vrsta je jedina vrsta iz svoje porodice koja nastanjuje hrvatsku obalu. U slanom jezeru Mir na Dugom otoku postoji endemična vrsta jegulje zvane bižat ili kajman koja naraste i do 3 kg.[2] Pokušaji da se jegulju uvede u živi svijet Azije i Srednje Amerike nisu uspjeli; premda je uvođenje uspjelo, nije dovelo do reprodukcije.[3]

Zanimljivosti

[uredi | uredi kôd]

Nedavna istraživanja DNK strukture jegulja pokazala su da postoje razlike kod jegulja iz pojedinih područja Europe, tj. da postoji selektivno razmnožavanje među jeguljama iste vrste, ali različitog područja prebivanja.

Jegulja u zatočeništvu kao i jegulje zarobljene u odvojenim vodenim tokovima nikada neće prijeći u spolno zrelu fazu, cijeli život će ostati kao jedinke koje se hrane.

Wigwassing je poseban način hvatanja jegulja sjevernoameričkih indijanaca.

Sinonimi

[uredi | uredi kôd]
  • Angill angill, (Linnaeus, 1758)
  • Anguilla acutirostris, (Risso, 1827)
  • Anguilla aegyptiaca, (Kaup, 1856)
  • Anguilla altirostris, (Kaup, 1856)
  • Anguilla ancidda, (Kaup, 1856)
  • Anguilla anguilla oxycephala, (De la Pylaie, 1835)
  • Anguilla anguilla var. macrocephala, (De la Pylaie, 1835)
  • Anguilla anguilla var. ornithorhyncha, (De la Pylaie, 1835)
  • Anguilla anguillia, (Linnaeus, 1758)
  • Anguilla bibroni, (Kaup, 1856)
  • Anguilla brevirostris, (Cisternas, 1877)
  • Anguilla callensis, (Guichenot, 1850)
  • Anguilla canariensis, (Valenciennes, 1843)
  • Anguilla capitone, (Kaup, 1856)
  • Anguilla cloacina, (Bonaparte, 1846)
  • Anguilla cuvieri, (Kaup, 1856)
  • Anguilla eurystoma, (Heckel & Kner, 1858)
  • Anguilla fluviatilis, (Heckel & Kner, 1858)
  • Anguilla fluviatilis, (Anslijin, 1828)
  • Anguilla hibernica, (Couch, 1865)
  • Anguilla kieneri, (Kaup, 1856)
  • Anguilla latirostris, (Risso, 1827)
  • Anguilla linnei, (Malm, 1877)
  • Anguilla marginata, (Kaup, 1856)
  • Anguilla marina, (Nardo, 1860)
  • Anguilla mediorostris, (Risso, 1827)
  • Anguilla melanochir, (Kaup, 1856)
  • Anguilla microptera, (Kaup, 1856)
  • Anguilla migratoria, (Krøyer, 1846)
  • Anguilla morena, (Kaup, 1856)
  • Anguilla nilotica, (Kaup, 1857)
  • Anguilla nilotica, (Heckel, 1846)
  • Anguilla oblongirostris, (Blanchard, 1866)
  • Anguilla platycephala, (Kaup, 1856)
  • Anguilla platyrhynchus, (Costa, 1850)
  • Anguilla savignyi, (Kaup, 1856)
  • Anguilla septembrina, (Bonaparte, 1846)
  • Anguilla vulgaris, (Shaw, 1803)
  • Anguilla vulgaris fluviatilis, (Rafinesque, 1810)
  • Anguilla vulgaris lacustus, (Rafinesque, 1810)
  • Anguilla vulgaris marina, (Rafinesque, 1810)
  • Anguilla vulgaris ornithorhincha, (De la Pylaie, 1835)
  • Anguilla vulgaris platyura, (De la Pylaie, 1835)
  • Leptocephalus brevirostris, (Kaup, 1856)
  • Muraena anguilla, (Linnaeus, 1758)
  • Muraena anguilla maculata, (Chiereghini, 1872)
  • Muraena oxyrhina, (Ekström, 1831)
  • Muraena platyrhina, (Ekström, 1831)

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. (hrv.) Zmijolike ribe[neaktivna poveznica] (riblje-oko.hr)
  2. PP Telašćica - Jezero Mir. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. srpnja 2016. Pristupljeno 4. srpnja 2016. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. (engl.) European eel (fishbase.org)

Poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Jegulja
Wikivrste imaju podatke o taksonu Jegulja