Šangajski muzej

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Šangajski muzej
上海博物馆
{{{opis slike}}}
Šangajski muzej 2010.
Osnovan 1952.
Lokacija 201 avenija Renmin, Narodni trg, Šangaj, 200003
Tip Umjetnički muzej, Povijesni muzej
Izlošci preko 120.000 predmeta
Broj posjetitelja 2.109.200 (2017.)[1]
2.070.270 (2019.)[2]
Pristup javnim prijevozom Postaja Narodnog trga, podzemna željeznica Šangaja na linijama 1, 2 i 8
Službena stranica www.shanghaimuseum.net

Šangajski muzej (kin. 上海博物馆) je muzej smješten na Narodnom trgu u Šangaju. Izvorno je osnovan 1952., a opsežno je obnovljen 1996. godine i smatra se za jedan od najmodernijih muzeja u Kini, iako nije jedan od najvećih[3]. U njemu se nalazi velika zbirka kineske umjetnosti s preko 120.000 predmeta podijeljenih u jedanaest specifičnih galerija. U muzeju se nalazi i nekoliko predmeta od kineskog nacionalnog značaja, uključujući jedan od tri postojeća primjerka prozirnog brončanog zrcala iz dinastije Han.

Unutarnje dvorište muzeja.

Povijest[uredi VE | uredi]

Muzej je osnovan 1952. godine i prvi je put bio otvoren za javnost u bivšoj klupskoj kući Šangajskog trkališta, sada na ulici 325 Zapadnog Nanjing puta. Osnivačka zbirka je uglavnom došla iz tri izvora: hrpa artefakata koju je prikupila komunistička 3. kopnena vojska tijekom građanskog rata iz slučajnih nalaza i oduzimanjem privatnog vlasništva; predmeti oduzeti od strane carinske službe; i predmeti koje su prodavali privatni kolekcionari zbog političkog pritiska tijekom političkih čišćenja. Bivši Šangajski općinski muzej također je spojen u novoosnovani Šangajski muzej.

Ritulna posuda Da Ke ding, dinastija Zapadni Zhou (oko 1.000-700. pr. Kr.), koja je poslužila kao inspiracija za oblik nove zgrade muzeja.
Slika lišća na svili koja se pripisuje slikaru iz 12. st., Zhao Changu.
Izrezbareni lakirani namještaj u muzeju.

Sljedećih nekoliko godina muzejska se zbirka dodatno obogatila drugim privatnim i institucionalnim zbirkama iz Šangaja, uključujući kolekciju nekadašnjeg šangajskog muzeja Kraljevskog azijskog društva, koje su preseljene u muzej jer su „strane” institucije postupno napuštale grad 1950-ih. God. 1959., muzej se uselio u zgradu Zhonghui na ulici Južni Henan 16, u kojoj su prije bila osiguravajuća društva i bankarski uredi[4]. Tijekom Velikog skoka naprijed i usljed kampanje za prikupljanje metala, Šangajski muzej je sudjelovao u spašavanju starih brončanih predmeta koji su bili oduzeti ili donirani kako bi se otopili.

Prije Kulturne revolucije, bila je tradicija da bogati šangajski kolekcionari godišnje doniraju muzej. Rad muzeja se u velikoj mjeri zaustavio kao rezultat kulturne revolucije. Nakon završetka revolucije, kao jedan od najvažnijih kineskih muzeja, zbirka se nastavila bogatiti donacijama, vladinim kupnjama i važnim nalazima iz arheoloških iskopavanja.

Rast zbirke vršio je ogroman pritisak na skučene prostore muzeja. Za osiguravanje velikog, namjenski izgrađenog doma, Šangajski muzej svoj trenutačni oblik duguje Ma Chengyuanu, njegovom ravnatelju od 1985. do umirovljenja 1999. god. Naime, kada je novi muzej izostavljen iz petogodišnjeg plana obnove Šangaja iz 1992. god., Ma je ​​lobirao gradonačelnika Huanga Jua za njegovu obnovu. Nakon što je razgledao razorene prostorije zgrade Zhonghui, Huang je pristao dodijeliti mu mjesto na Narodnom trgu, ali muzej je morao prikupiti vlastite građevinske fondove[3]. Ma je ​​prikupio 25 milijuna američkih dolara iznajmljivanjem stare zgrade građevinarima iz Hong Konga. Također je organizirao brojna putovanja u inozemstvo kako bi prikupio donacije, uglavnom iz šangajske dijaspore koja je pobjegla u Hong Kong nakon komunističke revolucije, prikupivši još 10 milijuna dolara. Novac je još uvijek nedostajao, ali na kraju je od gradske vlasti pridobio još 140 milijuna juana za dovršetak zgrade.

Izgradnja sadašnje zgrade započela je u kolovozu 1993., a otvorena je 12. listopada 1996. godine. Visoka je 29,5 metara s pet katova, a pokriva ukupnu površinu od 39.200 m². Dizajnirao ga je lokalni arhitekt Xing Tonghe u obliku drevne brončane posude za kuhanje, ding[5]. Vjeruje se kako mu je inspiracija za dizajn bila drevna posuda „Da Ke ding”, koja je sada izložena u muzeju. Zgrada ima okrugli vrh i kvadratnu osnovu, što simbolizira drevnu kinesku percepciju svijeta kao „okruglo nebo i kvadratnu zemlju” (天圆地方)

Kolekcija[uredi VE | uredi]

Muzej ima zbirku od preko 120.000 predmeta, izloženu u jedanaest galerija od kojih je svaka posvećena jednom od oblika kineske umjetnosti (kineska bronca, kineske skulpture, kineske slike, keramika, kineska kaligrafija, namještaj, žad, drevne novčiće, pečati, umjetnost manjina i stranu umjetnost. Šangajski muzej čuva nekoliko predmeta od nacionalnog značaja, uključujući jedan od tri postojeća primjerka prozirnog brončanog zrcala iz dinastije Han. Muzej posjeduje i tri posebne privremene izložbene dvorane.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Xu Yicheng i Sun Jiayin, 2017上海博物馆大数据出炉:红色纪念馆参观人数喷涌式增长, Xinmin Evening News, 18. siječnja 2018. (kin.) Pristupljeno 25. lipnja 2020.
  2. The Art Newspaper List of most visited art museums, The Art Newspaper, 9. travnja 2020. (engl.) Pristupljeno 25. lipnja 2020.
  3. 3,0 3,1 Jasper Becker, Ma Chengyuan and the creation of Shanghai Museum, South China Morning Post, 3. siječnja 2001. (engl.) Pristupljeno 25. lipnja 2020.
  4. Povijest muzeja na službenim stranicama (engl.) Pristupljeno 25. lipnja 2020.
  5. [Ma Chengyuan, 77, President of Shanghai Museum, Dies], New York Times, 15. listopada 2004. (engl.) Pristupljeno 25. lipnja 2020.
  • Ancient Chinese Ceramic Gallery The Shanghai Museum, Shanghai Classics Publishing House, 1996. ISBN 7-5325-1721-7 (engl.) (kin.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Šangajski muzej.

Koordinate: 31°23′02″N 121°47′05″W / 31.38389°N 121.78472°W / 31.38389; -121.78472